Sveti Rajmund Penyafortski

„Uprite dakle pogled u Isusa, Početnika i Čuvara vjere: on je, posve bez grijeha, trpio od svojih vlastitih i bio ubrojen među zlikovce. Dok pijete kalež Gospodina Isusa — kako je slavan! — zahvaljujte Gospodinu, darivatelju svakoga blagoslova.“ ~Iz pisma svetoga Rajmunda

Razmatranje: Imao je sto godina kad je umro, a njegova baština i utjecaj nastavili su živjeti još kroz mnoga stoljeća. Sveti Rajmund u srcu je bio navjestitelj Evanđelja, ali po službi je bio učitelj, pravnik, kanonist, organizator, propovjednik i pokornik. Tijekom svojih stotinu godina služio je Crkvi na mnogobrojne načine.

Rajmund je rođen u plemićkoj obitelji u malenom mjestu blizu Barcelone u Španjolskoj. Bio je izvrsno obrazovan te je s dvadeset godina počeo predavati filozofiju. U svojim tridesetim godinama postigao je doktorat iz građanskoga i kanonskoga prava te je nekoliko godina bio cijenjen i omiljen učitelj. Rajmundove darove ubrzo su zamijetili mnogi, i sveci i grešnici. Među grešnicima bio je aragonski kralj; među svetima bili su barcelonski biskup pa čak i sam papa.

Dok je Rajmund još bio laik, barcelonski je biskup doznao za njegovu oštroumnost i izvrstan glas kao profesora u Bologni u Italiji. Biskup je pozvao Rajmunda natrag u domovinu, u Španjolsku, da bude arhiđakon, generalni vikar i službenik u svojoj matičnoj biskupiji. Ubrzo nakon toga, u svojim četrdesetim godinama, Rajmund je stupio u Red propovjednika i započeo život redovnika. Kao dominikanac stekao je glas ponizna, poslušna i gorljiva čovjeka u pobožnosti i služenju drugima, osobito siromasima. Kad je od svojih poglavara zatražio da mu nalože neku pokoru kako bi još potpunije nasljedovao svoga Gospodina, koji je bio ponizno poslušan sve do smrti, poglavari su mu zadali pokoru da napiše priručnik za svećenike kako bi bili bolji ispovjednici. Otac Rajmund tako je sastavio veličanstven priručnik moralne teologije za ispovjednike, jedan od prvih takve vrste. Osim što je pisao o ispovijedi, o. Rajmund postao je poznat i kao izvrstan ispovjednik.

Među njegovim pokornicima bio je i aragonski kralj. Predaja kaže da je jednom prilikom aragonski kralj poveo oca Rajmunda sa sobom na put na otok Mallorcu. Premda je kralj bio dobar čovjek, patio je od slabosti grijeha sa ženama. Otac Rajmund suprotstavio se kralju nakon što je ovaj odbio napustiti taj grijeh. Tada je otac Rajmund zatražio dopuštenje da se vrati u Barcelonu. Kralj je to odbio. Na to je, kaže se, svetac prostro svoj plašt po moru, stupio na svoj „brod“ i velikom brzinom otplovio preko vode do kopnene Španjolske, gotovo munjevitom hitrinom.

U svojim pedesetim godinama o. Rajmund bio je pozvan u Rim od pape Grgura IX. te mu je povjerena golema zadaća da mnogobrojne pravne odredbe Crkve uredi u jedinstvenu zbirku, što nije bilo učinjeno već osamdeset godina. Nakon tri godine i pet svezaka Dekretali su bili dovršeni, a papa ih je objavio. Oni su postali temelj crkvenoga kanonskog prava za mnoga stoljeća koja su uslijedila.

Papa je bio toliko zadovoljan o. Rajmundom da ga je imenovao nadbiskupom Tarragone u Španjolskoj. Otac Rajmund, čija je jedina želja bila ostati ponizan redovnik, usrdno je molio papu da ga oslobodi toga imenovanja. Božjom providnošću o. Rajmund teško se razbolio prije nego što je bio zaređen za biskupa, što je pomoglo uvjeriti papu da mu dopusti ostati ponizan redovnik i vratiti se kući.

Tri godine poslije, kad je bio u ranim šezdesetima, o. Rajmund izabran je za trećega vrhovnog poglavara Dominikanskoga reda. Tu je službu obavljao samo dvije godine prije nego što se povukao i vratio životu ponizna redovnika.

Otac Rajmund napokon je mogao činiti ono što je ljubio. Propovijedao je, evangelizirao, poučavao vjeru i ispovijedao. Osobito je osjećao poziv propovijedati Židovima i muslimanima te je pomogao utemeljiti škole u kojima su njegova subraća mogla učiti hebrejski i arapski kako bi uspješnije evangelizirala te nekršćane. Kako bi pomogao tom nastojanju, potaknuo je još jednoga budućeg sveca, svetoga Tomu Akvinskoga, da napiše jedno od svojih najvećih djela, Contra Gentiles, kako bi pružio teološki temelj toj evangelizaciji. Kad je o. Rajmund bio u ranim osamdesetima, napisao je pismo svomu vrhovnom poglavaru u kojem navodi da se po njegovim evangelizacijskim nastojanjima obratilo i krstilo 10.000 muslimana.

Na samrti su ga pohodili knezovi, princeze, dva kralja i jedna kraljica. Neprestano je molio i postio, a njegovu su zagovoru pripisivana čak i čudesa. Sada počiva na Nebu, dok njegovo zemaljsko tijelo leži u katedrali u Barceloni u Španjolskoj.