Sveti Pontijan, papa, i Sveti Hipolit, svećenik, mučenici

Pontijan i Hipolit pokazuju da crkveno jedinstvo može biti obnovljeno i nakon dugoga raskola. Jedan je bio rimski biskup, drugi svećenik i teolog koji se odvojio od Crkve te nastupao kao protupapa. Progonstvo ih je dovelo na isto mjesto, a pomirenje prije smrti postalo je središte njihova zajedničkog spomena.

Hipolit je bio plodan pisac i odlučan protivnik krivovjerja. U sukobu s papama Zefirinom i Kalistom smatrao je da se prema zabludama i teškim grješnicima postupa preblago. Odvojio se od zajedništva i dopustio da ga pristaše postave kao suparničkoga rimskog biskupa. Raskol se nastavio i za pontifikata Urbana I. te Pontijana, izabranoga 230.

Car Maksimin Tračanin 235. naredio je uhićenje kršćanskih poglavara. Pontijan i Hipolit prognani su na Sardiniju, gdje su bili prisiljeni raditi u rudnicima. Ondje se Hipolit odrekao raskola i pomirio s Pontijanom. Ne može se znati sve što je prethodilo tom činu, ali je njegov crkveni smisao jasan: obrana istine ne opravdava trajno razaranje zajedništva, a pokajanje može izliječiti i javnu podjelu.

Pontijan, svjestan da iz zatočeništva ne može voditi rimsku Crkvu, odrekao se službe. Bio je prvi papa za kojega je takva ostavka pouzdano zabilježena. Teški uvjeti doveli su do smrti obojice. Njihova su tijela poslije vraćena u Rim: Pontijan je pokopan u papinskoj kripti Kalistovih katakomba, a Hipolit uz Via Tiburtina.

Hipolitovi spisi čuvaju važna svjedočanstva o teološkim raspravama, bogoslužju i crkvenom životu ranoga trećeg stoljeća. Pontijan nije ostavio usporediv književni opus, ali je njegovu službu obilježila spremnost da dobro Crkve stavi ispred zadržavanja položaja. Njihovo zajedničko mučeništvo ne briše nekadašnji sukob, nego pokazuje snagu pomirenja.

Pontijan i Hipolit čašćeni su od davnine, a zajedno se spominju 13. kolovoza. Njihova završna vjernost govori snažnije od podjele koja im je obilježila prethodne godine: svetost ne zahtijeva prošlost bez pogreške, nego istinu prihvaćenu do kraja, uključujući poniznost povratka u zajedništvo.