Sveti Petar Krizolog

Sveti Petar Krizolog rođen je u Imoli, u današnjoj Italiji, u razdoblju velikih previranja u Crkvi i Rimskom Carstvu. Godine 410., kad je Petru bilo oko četiri godine, Rim su opljačkali Vizigoti, što je dovelo do političke pokvarenosti i gospodarskih teškoća. Vrijeme u kojem je živio obilježili su i brojni kratkotrajni i nedjelotvorni rimski carevi, koji su pridonosili općoj nestabilnosti. Arijanizam i s njime povezane hereze također su izazvali podjele u Crkvi, osobito između Istoka i Zapada. Za svoga života Petar je svjedočio nastanku novih hereza te je gorljivo branio Crkvu. Pouzdanih podataka o Petrovoj mladosti malo je, a postoje i razilaženja oko godine njegova rođenja: neki izvori navode oko 380., a drugi oko 406. godine.

U Imoli je Petar razvio blizak odnos s mjesnim biskupom Kornelijem, za kojega se vjeruje da ga je krstio, odgojio i zaredio za arhiđakona Imolske biskupije. Petar je biskupa Kornelija smatrao svojim duhovnim ocem i hvalio njegovu očitu krepost. Oko 433. godine, kada je umro ravenski biskup, kler i puk te biskupije tražili su novoga biskupa. Zamolili su biskupa Kornelija, susjednog biskupa, da pođe u Rim i isposluje pristanak pape Siksta III. za kandidata kojega su izabrali. Prema predaji, biskup Kornelije poveo je sa sobom u Rim arhiđakona Petra. Noć prije susreta s papom, papa je imao viđenje svetoga Petra apostola i svetoga Apolinara, prvoga ravenskog biskupa, a uz Apolinara je stajao arhiđakon Petar. Sutradan, kada je papa ugledao arhiđakona Petra uz biskupa Kornelija, izabrao je Petra za sljedećega ravenskog biskupa.

Budući da je Ravena bila prijestolnica Rimskoga Carstva, biskup Petar imao je priliku upoznati cara. Nakon svoga biskupskog ređenja, biskup Petar ubrzo je stekao divljenje zbog svojega propovijedanja te svetoga i pokorničkog načina života. Zadobio je i poštovanje kršćanskoga cara Valentinijana III. i njegove pobožne majke Gale Placidije. Možda je upravo Gala prva biskupu Petru nadjenula naslov „Krizolog”, što znači „zlatoust”, misleći na snagu njegova propovijedanja. Biskup Petar Krizolog izrekao je osobite propovijedi, a do danas ih je sačuvano oko 176. Te su propovijedi bile razmjerno kratke, duboko utemeljene na Svetome pismu i često usredotočene na Kristovu Osobu i posljedice njegova utjelovljenja. Odlikovao ih je evanđeoski pristup: nisu bile tek čisto teološki govori, nego su nastojale pridobiti srca i umove za Krista. Gala, koja je bila vrlo zauzeta djelima milosrđa i gradnjom crkava, surađivala je s biskupom Petrom Krizologom u podizanju mnogih crkava u Raveni.

U to je vrijeme, kao i u prethodnome stoljeću, Crkva bila suočena s unutarnjim sukobima oko Kristove naravi. Pojavila se nova hereza, kasnije prozvana monofizitizmom. Eutih, monah iz Carigrada, postao je jedan od njezinih glavnih promicatelja. Naučavao je da je nakon Utjelovljenja Kristova ljudska narav bila upijena u njegovu božansku narav, tako da je ostala samo jedna božanska narav. Iako različit od ranije arijanske hereze, koja je nijekala Kristovo božanstvo, monofizitizam je jednako tako odbacivao pravovjerni nauk potvrđen na Nicejskom saboru 325. godine, prema kojemu Krist ima dvije naravi, ljudsku i božansku, savršeno sjedinjene u svojoj Osobi. Kad je Eutih tražio potporu za svoje heretičko stajalište, biskup Petar napisao mu je čvrsto, ali suosjećajno pismo, potičući ga da se u toj stvari podloži papinskoj vlasti. Premda je samo pismo izgubljeno, dio njegova sadržaja sačuvan je u aktima Kalcedonskoga sabora.

Usprkos raspravama oko tadašnjih crkvenih prijepora, biskup Petar Krizolog dobro je razumio važnost teološke preciznosti. Isusa je priznavao kao Sina Božjega, potpuno božanskoga, istobitna s Ocem i Duhom Svetim. Isto je tako shvaćao istinu da je božanski Sin uzeo ljudsku narav te u svojoj Osobi sjedinio svoje božanstvo s čovještvom kako bi otkupio ljudski rod. Tako je Isus bio u punini i Bog i čovjek, a jedinstvo njegova božanstva i čovještva otvorilo je čovječanstvu put vječnoga spasenja.

Kao ravenski biskup, Petar Krizolog snažno je branio istinitu i čistu vjeru protiv monofizitske hereze, uvodeći ljude k Spasitelju svijeta svojim sažetim, oblikovanim, teološki preciznim i srdačnim homilijama. Iako je umro prije nego što je Crkva službeno presudila o monofizitskoj herezi na Kalcedonskom saboru 451. godine, pisma, homilije i osobni utjecaj biskupa Petra Krizologa pripravili su put kasnijim biskupima da slijede ispravan put. Tijekom otprilike dvadeset i sedam godina svoje službe ravenskoga biskupa žarko je promicao vjersku praksu, kao što su svakodnevno primanje euharistije, post, milostinja, korizmena pokora i pobožnosti, pri čemu mu je prvotna briga uvijek bilo spasenje duša.

Tek je 1729. godine papa Benedikt XIII. proglasio svetoga Petra Krizologa crkvenim naučiteljem. Taj proglas ističe trajnu vrijednost njegovih spisa. Premda je živio prije više od tisuću i petsto godina, njegov nauk nadilazi određena vremena, kulture i sukobe. Njegova jasna, sažeta i duboka pouka o Kristu i danas odjekuje u službenim crkvenim dokumentima, u Službi čitanja te se naširoko koristi za duhovno štivo.

Dok častimo ovoga ravenskog biskupa iz petoga stoljeća, promišljajmo o bezvremenoj istini da je sama istina vječna. Bilo da dolazi iz Staroga zavjeta, Novoga zavjeta, od ranih crkvenih otaca ili od biskupa iz petoga stoljeća, kada se istina izrekne, ona ostaje važna za ljude svih vremena i okolnosti. Razmatrajmo trajno razumijevanje Kristove naravi koju je sveti Petar Krizolog gorljivo branio i naučavao. Molimo za veću jasnoću u razumijevanju Kristove Osobe i zahvaljujmo za velike svece koji su nam pripravili put, gradeći temelj istine na kojemu danas stojimo.