Sveti Petar Kanizije

Život svetoga Petra Kanizija

Dinamičan život Petra Kanizija trebao bi srušiti sve predodžbe koje možda imamo o životu sveca kao nečemu jednoličnom ili rutinskom. Petar je svojih 76 godina živio takvim tempom da se on mora smatrati junačkim čak i u našem vremenu brzih promjena. Čovjek obdaren mnogim darovima, Petar je izvrstan primjer biblijskog čovjeka koji svoje talente razvija radi djela Gospodnjega.

Petar je bio jedna od najvažnijih osoba katoličke obnove u Njemačkoj. Imao je tako ključnu ulogu da su ga često nazivali „drugim apostolom Njemačke“, jer je njegov život po mnogočemu bio usporedan s ranijim djelovanjem svetoga Bonifacija.

Premda je Petar Kanizije jednom sam sebe optužio za lijenost u mladosti, nije mogao dugo biti besposlen, jer je već s 19 godina stekao naslov magistra na sveučilištu u Kölnu. Ubrzo nakon toga upoznao je Petra Fabera, prvoga učenika Ignacija Lojolskoga, koji je toliko utjecao na njega da je pristupio nedavno osnovanoj Družbi Isusovoj.

Već je u toj ranoj dobi Petar Kanizije započeo s praksom koju je nastavio čitava života — s procesom proučavanja, razmatranja, molitve i pisanja. Nakon ređenja 1546. postao je nadaleko poznat po svojim izdanjima spisa svetoga Ćirila Aleksandrijskog i svetoga Leona Velikoga. Uz tu sabranu književnu usmjerenost, Petar je gorio i apostolskim žarom. Često se moglo naći kako pohodi bolesne ili utamničene, čak i onda kad su njegove povjerene dužnosti na drugim područjima bile više nego dovoljne da većinu ljudi potpuno zaokupe.

Godine 1547. Petar Kanizije sudjelovao je na nekoliko zasjedanja Tridentskoga sabora, čije mu je odluke poslije bilo povjereno provoditi. Nakon kratke nastavničke službe na isusovačkom učilištu u Messini, Petru je povjerena misija u Njemačkoj — otada životno djelo njegova života. Predavao je na nekoliko sveučilišta te je imao presudnu ulogu u osnivanju mnogih kolegija i sjemeništa. Napisao je katekizam koji je katoličku vjeru tumačio na način razumljiv običnim ljudima — što je bilo velika potreba onoga vremena.

Poznat kao omiljen propovjednik, Petar je punio crkve ljudima željnima slušati njegov rječiti navještaj evanđelja. Imao je veliku diplomatsku sposobnost te je često služio kao pomiritelj među zavađenim stranama. U njegovim pismima — koja ispunjaju osam svezaka — nalaze se riječi mudrosti i savjeti ljudima iz svih staleža i životnih prilika. Katkad je crkvenim poglavarima pisao i dotad neviđena kritička pisma — no uvijek u ozračju ljubazne i suosjećajne brige.

U svojoj 70. godini Petar je doživio oduzetost, ali je uz pomoć tajnika nastavio propovijedati i pisati sve do svoje smrti u rodnom Nijmegenu u Nizozemskoj, 21. prosinca 1597.

Razmišljanje

Petrovi neumorni napori prikladan su primjer onima koji sudjeluju u obnovi Crkve ili u rastu moralne svijesti u gospodarstvu ili državnoj upravi. Smatra ga se jednim od začetnika katoličkoga tiska, te on lako može biti uzor kršćanskom piscu ili novinaru. Učitelji u njegovu životu mogu prepoznati gorljivu ljubav prema prenošenju istine.

Bilo da imamo mnogo toga za dati, kao što je imao Petar Kanizije, bilo da imamo samo malo za dati, kao siromašna udovica u Evanđelju po Luki (vidi Lk 21,1–4), važno je dati sve. Upravo je po tome Petar tako izvrstan uzor kršćanima u vremenu brzih promjena, kad smo pozvani biti u svijetu, ali ne od svijeta.

Sveti Petar Kanizije zaštitnik je:

Njemačke

Što je Franjevački svjetovni red?