Sveti Petar Damiani

Siroče, radnik, učenik, redovnik, pustinjak, svećenik, teolog, učitelj, pisac, pjesnik, asket, pokornik, prior, obnovitelj, biskup, kardinal, svetac… to je tek nekoliko riječi kojima možemo opisati današnjega hrabrog sveca.

Petar je bio najmlađe dijete rođeno u siromašnoj, ali plemenitoj obitelji u Ravenni u Italiji. Roditelji su mu umrli dok je još bio mlad, pa je otišao živjeti k jednomu od svoje starije braće, koji je s njime loše postupao i prisiljavao ga da radi kao svinjar. Naposljetku ga je k sebi uzeo drugi brat, svećenik iz Ravenne po imenu otac Damjan, te mu omogućio izvrsno obrazovanje u kojemu se Petar osobito istaknuo. Petar je bio toliko zahvalan svome bratu svećeniku da je svome imenu pridodao bratovo ime te je tako postao Petar Damiani.

Po završetku školovanja Petar Damiani počeo je s velikim uspjehom poučavati. No ubrzo je uvidio da sveučilišno okruženje nije za njega, pa se povukao u samostan u Fonte-Avellani na četrdesetodnevne duhovne vježbe. Po završetku te duhovne obnove razabrao je poziv na redovnički život i obukao redovnički habit.

Kao redovnik Petar Damiani živio je povučenim životom molitve i vrlo stroge pokore. Njegove su pokore bile toliko oštre da su mu više puta narušile zdravlje. S vremenom su njegovi intelektualni darovi ponovno stavljeni u službu kad je zamoljen da poučava svoju subraću. Tijekom sljedećih nekoliko godina poučavao je u svome i susjednim samostanima, a počeo je i pisati. Jedno od njegovih prvih djela bio je Vita, odnosno „Život“ svetoga Romualda, nedavno preminuloga redovnika iz njegova samostana, poznatoga po iznimnoj svetosti.

Godine 1043., u dobi od trideset i pet godina, brat Petar Damiani imenovan je priorom svoga samostana. Revno je i vjerno vodio braću prema njihovu pravilu. Također je počeo osnivati nove pustinjačke nastambe po okolnim selima.

U to je vrijeme papa Benedikt IX. bio doista sablažnjiv papa koji je papinstvo stekao podmićivanjem i živio nemoralnim životom. Godine 1045. papa je odlučio napustiti papinsku službu kako bi oženio svoju rođakinju. Prije nego što je to učinio, pisao je svomu kumu, ocu Ivanu Gracijanu, tražeći savjet. Budući da je otac Gracijan bio svet čovjek, potaknuo ga je da se odrekne službe, što je Benedikt i učinio, prepustivši papinstvo ocu Gracijanu, koji je postao papa Grgur VI. Brat Petar Damiani silno se obradovao toj promjeni te je pisao novomu papi, potičući ga da se uhvati u koštac s pokvarenošću i sablaznima unutar Crkve. U godinama koje su slijedile više je papa pozivalo brata Petra Damianija da pomogne ostvariti upravo taj cilj. Napisao je mnoga pisma nastojeći pridonijeti obnovi klera, borio se protiv simonije (prodavanja crkvenih službi i duhovnih dobara), bavio se pitanjem spolnih zloporaba, opominjao biskupe, obnavljao samostane i davao izvanredno osobno svjedočanstvo svetosti.

Godine 1057. brat Damiani postao je papinom odlukom kardinal-biskup Ostije, unatoč tomu što je pokušao odbiti tu službu. Kao novi kardinal brzo je opomenuo svoju braću kardinale i nastojao iskorijeniti pokvarenost. Na kraju se vratio u svoju pustinjačku nastambu i nastavio život molitve, no njegova gorljivost u borbi protiv zala onoga vremena nije prestala. Papa za papom pozivao ga je u pomoć, premda su mu se drugi crkveni poglavari protivili.

Godine 1072., u dobi od šezdeset i pet godina, nakon što se borio protiv jedne pokvarenosti za drugom, kardinal Petar Damiani razbolio se. Nakon tjedan dana bolesti u samostanu blizu svoga rodnoga kraja, kardinal je preminuo dok su redovnici oko njegove postelje pjevali časoslovne psalme.

Svako doba Crkve ima svoje posebne potrebe. U jedanaestome stoljeću Crkvi je bio potreban postojan i hrabar glas obnove. Sveti Petar Damiani bio je taj glas. Premda je njegovo srce najradije prebivalo u samostanu, u pokori i pjevanju psalama, njegovo je tijelo djelatno uklanjalo plijesan koja je prekrila Crkvu. Po njegovim junačkim nastojanjima mnogi su dijelovi Crkve ponovno počeli sjati kao Zaručnica Kristova.

Svatko je od nas pozvan biti obnovitelj na ovaj ili onaj način. Najprije moramo nastojati obnoviti vlastitu dušu uklanjajući grijeh molitvom, pokorom i vjernošću Božjemu zakonu. Potom će se Bog poslužiti nama da svoju obnovu proširi i na druge. Razmisli o svemu što treba obnoviti u tvome životu, a zatim se stavi Bogu na raspolaganje kako bi se mogao poslužiti tobom da iskorjenjuješ zla s kojima se susrećeš u svakodnevnom životu.