Sveti Pavao VI.

Život svetoga Pavla VI.

Rođen blizu Brescie u sjevernoj Italiji, Giovanni Battista Montini bio je drugi od trojice sinova. Njegov otac Giorgio bio je odvjetnik, urednik i naposljetku zastupnik u Talijanskom zastupničkom domu. Njegova majka Giuditta bila je vrlo zauzeta u Katoličkoj akciji.

Nakon svećeničkog ređenja 1920., Giovanni je u Rimu pohađao poslijediplomski studij književnosti, filozofije i kanonskoga prava prije nego što se 1924. pridružio Državnom tajništvu Svete Stolice, gdje je radio 30 godina. Bio je i kapelan Saveza talijanskih katoličkih sveučilišnih studenata, gdje je upoznao Alda Mora i postao mu vrlo dobar prijatelj; Moro je poslije postao predsjednik vlade. Crvene brigade otele su Mora u ožujku 1978., a dva mjeseca kasnije bio je ubijen. Slomljen boli, papa Pavao VI. predvodio je njegov sprovod.

Godine 1954. otac Montini imenovan je milanskim nadbiskupom, gdje je nastojao ponovno privesti radnike otuđene od Katoličke Crkve. Nazivao se „nadbiskupom radnika” te je redovito posjećivao tvornice, istodobno nadzirući obnovu mjesne Crkve silno pogođene Drugim svjetskim ratom.

Godine 1958. Montini je bio prvi od 23 kardinala koje je papa Ivan XXIII. imenovao dva mjeseca nakon svojega izbora za papu. Kardinal Montini pomagao je u pripremi Drugoga vatikanskog sabora i s oduševljenjem sudjelovao na njegovim prvim zasjedanjima. Kada je u lipnju 1963. izabran za papu, odmah je odlučio nastaviti taj sabor, koji je imao još tri zasjedanja prije završetka 8. prosinca 1965. Dan prije završetka Drugoga vatikanskog sabora, Pavao VI. i patrijarh Atenagora opozvali su izopćenja koja su njihovi prethodnici izrekli 1054. godine. Papa je vrlo marljivo radio kako bi biskupi golemom većinom odobrili svih 16 saborskih dokumenata.

Sveti Pavao VI. zadivio je svijet posjetom Svetoj Zemlji u siječnju 1964. te osobnim susretom s Atenagorom, ekumenskim carigradskim patrijarhom. Papa je poduzeo još osam međunarodnih putovanja, među kojima i ono 1965. u New York, gdje je pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda govorio u prilog miru. Posjetio je i Indiju (1964.), Kolumbiju (1968.), Ugandu (1969.) te sedam azijskih zemalja tijekom desetodnevnog putovanja 1970. godine.

Također je 1965. ustanovio Biskupsku sinodu, a sljedeće godine odredio da biskupi moraju ponuditi svoje odreknuće kada navrše 75 godina. Godine 1970. odlučio je da kardinali stariji od 80 godina više neće glasovati na papinskim konklavama niti voditi glavne urede Svete Stolice. Znatno je povećao broj kardinala, darovavši mnogim zemljama njihova prvoga kardinala. Uspostavivši naposljetku diplomatske odnose između Svete Stolice i 40 zemalja, 1964. utemeljio je i stalnu promatračku misiju pri Ujedinjenim narodima. Pavao VI. napisao je sedam enciklika; njegova posljednja, iz 1968., o ljudskom životu — Humanae Vitae — zabranila je umjetnu kontrolu rađanja.

Sveti Pavao VI. umro je u Castel Gandolfu 6. kolovoza 1978. i pokopan je u Bazilici svetoga Petra. Blaženim je proglašen 19. listopada 2014., a svetim 14. listopada 2018. Od 2019. njegov se liturgijski spomendan slavi 29. svibnja.

Razmatranje

Najveće ostvarenje svetoga Pavla VI. bilo je dovršenje i provedba Drugoga vatikanskog sabora. Bila je to golema zadaća koju je izvršio s milošću i čestitošću. Njegove odluke o liturgiji bile su prve koje je zamijetila većina katolika, ali su i njegovi drugi dokumenti — osobito oni o ekumenizmu, međureligijskim odnosima, božanskoj objavi, vjerskoj slobodi, samorazumijevanju Crkve i djelovanju Crkve u službi čitave ljudske obitelji — od 1965. postali putokaz Katoličke Crkve.

Saznajte više o svetom Pavlu VI.!