Sveti Paulin iz Nole

Poncije Meropije Anicije Paulin, jednostavnije poznat kao Paulin, rođen je u Bordeauxu, u današnjoj Francuskoj, u plemenitoj senatorskoj obitelji. Bordeaux, tada dio Rimskoga Carstva, bio je važno središte učenosti, kulture i trgovine. Kao pripadnik plemstva, Paulin je zasigurno stekao izvrsno obrazovanje kao pripravu za službu u državnoj upravi. Među njegovim učiteljima bio je i slavni pjesnik Auzonije, kod kojega je učio književnost i retoriku. Oko svoje dvadeset i treće godine njegova je karijera ušla u puni zamah kada ga je rimski car Gracijan imenovao suffect-konzulom u Rimu, službom koja je među vladajućim slojem uživala velik ugled. Nekoliko godina poslije car ga je postavio za upravitelja Kampanije, područja koje je obuhvaćalo Napulj i mnoge okolne gradove, među njima i Nolu.

Premda je u vrijeme njegova upravljanja bila manje važna od mnogih drugih gradova, Nola je privukla Paulinovu pozornost zato što su njezini stanovnici gajili veliku pobožnost prema mučeniku iz trećega stoljeća, Svetom Feliksu, koji je ondje bio pokopan. Sveti Feliks bio je svećenik koji je najvjerojatnije podnio mučeništvo za vrijeme progonstva pod Decijem ili Valerijanom između 251. i 260. godine. Nadahnut pobožnošću mjesnih vjernika prema Svetom Feliksu, Paulin je dao sagraditi cestu kako bi hodočasnicima olakšao put do njegova groba, kao i svratište u kojemu su mogli odsjesti. Premda je kao upravitelj imao važan položaj i vlast, vjera i pobožnost koju je narod imao prema Svetom Feliksu probudile su u njemu želju za nečim većim te su ga potaknule da se počne raspitivati o katoličkoj vjeri.

Nakon ubojstva rimskoga cara Gracijana 383. godine, Paulin se preselio u Milano da bi proučavao katoličku vjeru, najvjerojatnije pod vodstvom Svetog Ambrozija. Potom se vratio kući u Bordeaux, gdje je nastavio svoje pouke, primio krštenje od biskupa i oženio se Terezijom, plemkinjom iz Barcelone. Terezijina snažna vjera duboko je utjecala na Paulina, pomažući mu da se još više približi Kristu i prigrli radikalniji život molitve i askeze. Nedugo nakon njihova vjenčanja Terezija je rodila sina, ali je dijete umrlo unutar tjedan dana. Taj duboko potresan događaj, umjesto da ih odvede u ogorčenost ili očaj, potaknuo je Paulina i Tereziju da prodube svoju pobožnost i pouzdanje u Boga. Osjetili su da ih Bog poziva na intenzivniji život molitve i askeze. Stoga su prodali većinu svojih dobara, novac razdijelili siromasima i sporazumno odlučili živjeti u uzdržljivosti kao muž i žena.

Dok je boravio u Barceloni, Paulinova vjera i dobra djela postali su toliko poznati da su ga zamolili da postane svećenik. Njegovo je ređenje bilo ili u Barceloni ili ponovno u Kampaniji, gdje je Paulin nekoć bio upravitelj i gdje je prvi put upoznao katoličku vjeru. U Kampaniji su se Paulin i Terezija nastanili u Noli, na mjestu ukopa Svetoga Feliksa, jer je Paulin svoje obraćenje pripisivao upravo Svetom Feliksu.

U Noli su Paulin i njegova žena počeli širiti vjeru prihvaćajući novi oblik monaškoga života koji su sami živjeli i u koji su pozivali i druge. Širili su pobožnost prema Svetomu Feliksu gradeći monaško središte za hodočasnike, bogoslužna mjesta i potrebnu infrastrukturu za osnovne životne potrebe. Bili su vrlo velikodušni prema siromasima, premda su sami odabrali živjeti u siromaštvu. Nakon Terezijine smrti Paulin je oko 409. godine, kad mu je bilo oko pedeset i šest godina, izabran za biskupa Nole. Tu će službu vršiti sve do svoje smrti, dvadeset i dvije godine poslije.

Kao biskup Nole, Paulin je nastavio širiti Evanđelje i s velikom velikodušnošću služiti siromasima. Svoje pjesničko obrazovanje također je stavio u službu vjere te je napisao mnoge pjesme i himne nadahnute vjerom. Iako su ga mnogi hvalili, bilo je i onih koji su dovodili u pitanje razboritost njegova kršćanskog poziva. Njegov nekadašnji učitelj, veliki pjesnik Auzonije, smatrao je njegovo siromaštvo i velikodušnost prema siromasima nerazumnima, a njegovo napuštanje poganske poezije držao je napuštanjem same poezije. No ljubav biskupa Paulina prema siromasima bila je mnogo dublje shvaćanje vrijednosti materijalnih dobara i njihove svrhe. A što se tiče njegove pjesničke izobrazbe, biskup Paulin upotrijebio je te naravne darove za mnogo uzvišeniji poziv, stavivši ih u službu Evanđelja.

Biskup Paulin napisao je mnoga pisma, od kojih neka postoje i danas. Osobito je bio u dopisivanju s velikim Svetim Augustinom iz Hipona, koji je Paulina čak spomenuo u svom kršćanskom klasiku „O Božjoj državi“. Osim toga, Paulin se dopisivao sa Svetim Martinom iz Toursa, Svetim Jeronimom i mnogim drugima. O Paulinovim spisima papa Benedikt XVI. rekao je: „Sveti Paulin nije pisao teološke rasprave, ali su njegove pjesme i obilna korespondencija bogate življenom teologijom, satkanom od Božje riječi, koja se neprestano promatra kao svjetlo za život. Iz njih osobito izbija osjećaj Crkve kao otajstva jedinstva. Paulin je zajedništvo živio prije svega naglašenom praksom duhovnoga prijateljstva. U tome je doista bio učitelj, učinivši svoj život raskrižjem izabranih duhova…“

Sveti Paulin započeo je život s bogatstvom, plemenitim položajem i građanskom vlašću. Kad je vidio pobožnost vjernika prema Svetomu Feliksu, shvatio je da u životu postoji nešto više od težnji koje su ga dotad zaokupljale. Kad su on i njegova žena tragično iskusili gubitak svoga djeteta, nisu se prepustili samosažaljenju ni srdžbi. Taj su gubitak iskoristili kao prigodu da se još potpunije predaju Božjoj volji. Kad mu je umrla žena, još se potpunije posvetio služenju Bogu i Njegovoj Crkvi po svojoj biskupskoj službi i velikodušnosti prema siromasima i hodočasnicima. Svoje je naravne darove, kroz himne, poeziju i opsežno dopisivanje s drugima, upotrijebio na slavu Božju te nadahnuo druge da mu se pridruže u životu molitve i askeze.

Dok danas častimo Svetoga Paulina, razmatraj svoj vlastiti put vjere. Gledajući unatrag na svoj život, osobito na kušnje s kojima si se suočio, jesi li dopustio Božjoj milosti da te kroz njih ojača ili si se zbog njih udaljio? Neka te Sveti Paulin nadahne na tvome putu da svaku kušnju i svaki naravni dar upotrijebiš jedino za proslavu Boga i ispunjenje Njegove savršene volje.