Sveti Patrik

Patrik je rođen u Britaniji pod rimskom vlašću, od brižnih roditelja, možda kao jedinac. Otac mu je bio senator i đakon, a djed oženjen svećenik. Unatoč kršćanskom odgoju i kleričkim utjecajima svoga oca i djeda, Patrik se borio sa svojom vjerom te je poslije izjavio da kao mlad „nije poznavao pravoga Boga“. Ovo svjedočanstvo, kao i navodi koji slijede, potječu iz njegove vlastite ruke i sačuvani su u njegovoj Confessio, kratkoj autobiografskoj ispovijesti svetoga Patrika o djelovanju Božje milosti u njegovu životu i služenju.

U dobi od šesnaest godina Patrikov je život doživio nagli preokret nabolje—barem se isprva tako činilo. Gelski trgovci robljem iz Irske pristali su brodom i napali Patrikovo selo. Premda su im mlade žene i djeca često bili najpoželjniji plijen, i mlad, zdrav dječak mogao im je donijeti dobit. Patrik je bio zarobljen i „odveden u sužanjstvo u Irsku s mnogim tisućama ljudi“.

U vrijeme Patrikova zarobljeništva Irska je bila poganska zemlja, sastavljena od više od stotinu malih, obiteljskih klanova pod vlašću mjesnih poglavara. Većina se klanova povezivala s drugim klanovima i stvarala nekoliko većih kraljevstava. Njihova su vjerska uvjerenja bila mješavina politeizma, u kojemu su se bogovi častili i zazivali, i animizma, prema kojemu se vjerovalo da je prirodni svijet nastanjen duhovima s kojima se može općiti. Njihovi su se druidi (svećenici) bavili demonskim čaranjima, bajanjima, prokletstvima i mračnom magijom.

Patrik je bio uvjeren da je Gospodin, zato što su se on i njegovi susužnjevi udaljili od Boga i nisu vršili njegove zapovijedi, pustio na njih „žestinu svoga gnjeva“, dopustivši da budu raspršeni po Irskoj kao robovi. No Božje pravedne kazne uvijek pogađaju njegovu djecu radi obraćenja njihova srca, a upravo se to dogodilo Patriku. „I ondje mi je Gospodin otvorio um da uvidim svoje nevjerovanje, kako bih se, makar tako kasno, sjetio svojih prijestupa i svim se srcem obratio Gospodinu Bogu svojemu, koji je pogledao na moju neznatnost i sažalio se nad mojom mladošću i neznanjem.“

Za vrijeme sužanjstva Patrik je bio određen da čuva svinje za jedan od klanova te je mnogo vremena provodio u šumama, podnoseći snijeg, led i kišu. No upravo je to vrijeme samoće, u trpljenju i osamljenosti ropstva, silno koristilo njegovoj duši. Isprva Patrik nije poznavao Boga. Potom je počeo misliti na Boga. Zatim je počeo razgovarati s Bogom. U roku od šest godina molio je stotinu molitava svaki dan i stotinu molitava svake noći. Zbog toga je Patrik posvjedočio da je „Duh tada gorio u meni“. Nakon što je zbog nedostatka vjere bio kažnjen od Boga, njegovo se srce promijenilo i ispunilo zahvalnošću za sve što je Bog učinio u njegovoj duši. Shvatio je da je jedini način da mu uzvrati „uzvisivati ga i ispovijedati njegova čudesa pred svakim narodom pod nebom“.

Kad se Patrik obratio, Božji se plan za njegov život promijenio. Jedne je noći, dok je spavao, čuo glas koji mu je rekao: „Uskoro ćeš poći u svoju domovinu“, a nedugo zatim: „Evo, tvoja je lađa spremna.“ Po nadahnuću milosti Patrik je znao što mu je činiti. Pobjegao je i prešao 200 milja (oko 184 današnje milje). Bog ga je putem vodio i doveo do lađe, gdje je Patrik nagovorio kapetana da ga primi na brod. Tri dana poslije ponovno su bili u Britaniji, na nekoj zabačenoj obali. Patrik je s nekolicinom pogana sišao s broda i započeo dvadeset i osmodnevno putovanje kroz pustoš ne bi li pronašli naseljeno područje. Na putu su se pogani rugali Patrikovoj vjeri, ali kad im je ponestalo hrane, Patrik je molio i Bog im je čudesno podario krdo svinja. Pogani su bili zadivljeni, a Patrik je stekao njihovo poštovanje. Bio je to prvi od mnogih puta kada se Bog poslužio Patrikom da promijeni otvrdnula srca. Potom se Patrik napokon ponovno susreo sa svojim roditeljima.

Po povratku u Britaniju Patrik je nastavio moliti, proučavati Sveto pismo i upoznavati katoličku vjeru. Njegova ga je molitva vodila u duboko jedinstvo s Bogom. Imao je snove i viđenja, među kojima i viđenje u kojemu je čuo glas Iraca kako mu govore: „Molimo te, sveti mladiću, da dođeš i opet hodiš među nama.“ Patrik je znao da se mora vratiti, ne kao rob, nego kao misionar. Unatoč protivljenju svoje obitelji, bio je odlučan odgovoriti na Božji poziv.

Budući da je mnogo naučio o irskoj kulturi i jeziku, Patrik je bio izvrstan kandidat za misionarski rad. Nakon godina učenja, vjerojatno u Francuskoj, zaređen je za biskupa i Crkva ga je poslala natrag u Irsku da pogane, svoje nekoć zarobljivače, obrati Kristu. I upravo je to učinio. Hrabro svjedočanstvo njegova života, možda potkrijepljeno čudesnim znakovima i nepokolebljivom vjerom, pridobilo je jednoga od kraljeva za obraćenje. Nakon uspjeha u jednom kraljevstvu, biskup Patrik prelazio je u drugo. Kad bi stigao na novi teritorij, uvijek je najprije nastojao obratiti mjesnoga kralja i poglavare. Kad bi oni otvorili srce Evanđelju, narod bi pošao za njima.

Tijekom nepuna tri desetljeća u kojima je naviještao Evanđelje irskom narodu, Patrik je podnio mnoge teškoće, uključujući još jedno kratko zarobljeništvo, trajnu opasnost da bude ubijen i žestoko protivljenje duhovnih vođa druida. No također je obratio bezbrojne pogane, krstio i potvrdio „tolike tisuće“, gradio crkve, utemeljio redovnički život, zaređivao domaći kler i promijenio pogansku Irsku u cjelini u jedan od najvećih katoličkih naroda na zemlji.

Utjecaj svetoga Patrika na Irsku bio je tako dubok da su mu mnogi kasniji životopisci pripisali brojne legende. Iako se većina tih predaja ne može provjeriti, one ističu izvanrednu duhovnu preobrazbu jednoga neprijateljski raspoloženog poganskog naroda po vjeri i hrabrosti jednoga čovjeka. Bog je ponizio Patrika, promijenio mu srce, zapalio ga, a zatim se tim ognjem poslužio da pročisti mnoge tisuće ljudi. U stoljećima koja su slijedila ti su obraćenici pošli sve do nakraj zemlje, noseći drugima isto Evanđelje koje im je Patrik prvi propovijedao.

Dok častimo svetoga Patrika, nastojmo ga nasljedovati tako da s njime prihvatimo njegovo prvo poniženje. Uvidi svoje grijehe i moli da te Bog očisti na koji god način bude potrebno. Obrati svoje srce. Umnoži svoju svakodnevnu molitvu. Dopusti da ti srce plane od Duha Božjega. Reci mu „Da“ kada te zove i pođi kamo te šalje. Poput svetoga Patrika, Bog i tebe želi poslati u poslanje, ali to ne može učiniti dok svoje srce potpuno ne obratiš njegovu Srcu.