Sveti papa Klement I.
- Životni vijek
- † 99.
- Slavi se
- 23. studenoga
- Neobvezni spomendan
Zaštitnik / zaštitnica
Klement I. ostavio je najjasniji trag ne u kasnijim pričama o svojoj smrti, nego u pismu kojim je rimska Crkva pozvala korintsku zajednicu na mir, poniznost i obnovu zajedništva. Njegova se služba prepoznaje u odgovornosti pastira koji ne raspiruje sukob, ali ozbiljno upozorava kada podjele ranjavaju Crkvu.
Klement je bio rimski biskup potkraj prvoga stoljeća, tradicionalno ubrojen među prve nasljednike svetoga Petra. Irenej ga navodi nakon Petra, Lina i Anakleta. Nije moguće sigurno poistovjetiti ga s Klementom kojega Pavao spominje među suradnicima u Poslanici Filipljanima, niti pouzdano obnoviti njegovo podrijetlo i rani život.
Oko 96. rimska je Crkva poslala Korinćanima opsežno pismo, poznato kao Prva Klementova poslanica. Povod je bio sukob u kojemu su pojedini članovi zajednice uklonili zakonito postavljene prezbitere. Pismo ih poziva na pokajanje, poštovanje crkvenoga reda i poniznost po Kristovu primjeru. Čvrst ukor povezuje s priznanjem da su svi vjernici u istoj borbi i da se mir ne obnavlja ohološću, nego ljubavlju.
To je jedan od najstarijih sačuvanih kršćanskih spisa izvan Novoga zavjeta. Svjedoči o snažnoj vezi među mjesnim Crkvama i o osobitoj odgovornosti rimske zajednice već u apostolsko doba. Pismo ne govori samo o vlasti; vlast opravdava služeći jedinstvu, predaji primljenoj od apostola i dobru cijeloga Kristova stada. Tako Klementova teologija reda ostaje nerazdvojiva od poziva na poniznost.
Drugi spisi koji su poslije nosili njegovo ime nisu pouzdano njegovi. Jednako su tako kasne predaje o progonstvu na Krim, radu u kamenolomu, čudesnome izvoru i smrti s kamenom privezanom oko vrata. Najraniji izvori ne potvrđuju njegovo mučeništvo, iako ga je drevno štovanje sačuvalo kao papu i mučenika. Sidro je zbog te predaje postalo njegov prepoznatljiv znak.
Klement se slavi 23. studenoga. Njegovo autentično pismo pruža sigurniji i snažniji završetak od bilo koje legende: crkveno jedinstvo nije mir bez istine, nego plod obraćenja, poniznosti i ljubavi koja vlastitu čast podređuje zajedničkom dobru.
Misli
Ne opravdavamo se sami po sebi, ili svojom mudrošću, ili razumom, ili pobožnošću, ili djelima koja smo izvršili u svetosti srca, nego kroz vjeru.
Borimo se sa svom ozbiljnošću, znajući da smo sada pozvani u borbu. Trčimo pravim putem, trkom koja je nepotkupljiva.
Gospodin je sve naše zalaske pretvorio u svitanje.
