Sveti papa Klement I.
- Slavi se
- 23. studenoga
- Neobvezni spomendan
Zaštitnik / zaštitnica
O onome što se odnosi na našu pobožnost, što je najkorisnije za život u dobroti onima koji žele ići putem pobožnosti i pravednosti, pisali smo vam, ljudi i braćo, dovoljno opširno. Jer o vjeri i pokori i istinskoj ljubavi i uzdržljivosti i trijeznosti i strpljivosti dotaknuli smo svaku stvar, podsjećajući vas da trebate u pravednosti i istini i velikodušnoj strpljivosti ugoditi svemogućemu Bogu u svetosti, budući jednodušni — ne pamteći zla — u ljubavi i miru sa spremnom blagošću, kao što su i naši prije spomenuti oci našli milost po poniznosti svojih misli pred Ocem i Bogom i Stvoriteljem i svim ljudima. Na to vas podsjećamo s još većom radošću jer smo bili posve sigurni da pišemo ljudima koji su vjerni i na najboljem glasu te su pronikli u proroštva Božje pouke.
Sveti Petar, prvi papa, podnio je mučeništvo oko 64. godine. Nakon njega papa je postao Sveti Lin, koji je umro oko 76. Naslijedio ga je Sveti Klet (Anaklet), koji je podnio mučeništvo oko 88. ili 92. godine. Današnji svetac, Sveti papa Klement I., naslijedio je Svetoga Kleta te je tako postao četvrti papa. Taj rani slijed papa jasno je iznesen u Rimskom kanonu (euharistijska molitva I.), u kojem su nabrojeni sveci. Prvi popis svetaca započinje riječima: „…slavne vazda Djevice Marije, Majke Boga i Gospodina našega Isusa Krista, i blaženoga Josipa, zaručnika njezina, i blaženih apostola tvojih i mučenika…“ Zatim se nabrajaju apostoli, uključujući Svetoga Pavla, a potom i prva trojica papa koji su naslijedili Svetoga Petra: „Lina, Kleta, Klementa…“
Sveti Petar stigao je u Rim nakon jednoga progona, što je dovelo do uspostave papinstva u gradu Rimu. Oko 44. godine Jakovu apostolu, sinu Zebedejevu, Herod Agripa odrubio je glavu u Jeruzalemu. Ubrzo nakon toga Sveti Petar bio je uhićen, ali je čudesno oslobođen iz tamnice uz pomoć anđela. Nakon što je Petar zadobio slobodu, Djela apostolska kažu: „…ode na drugo mjesto“ (Dj 12, 17). Premda je Petar možda putovao na razna mjesta, Sveti Pavao piše da se s Petrom susreo u Antiohiji (Galaćanima 2, 11). Stoga se vjeruje da se Petar najprije ustalio kao biskup Antiohije prije nego što je otišao u Rim. Nakon što je postavio nasljednika u Antiohiji, a možda i u Korintu, općenito se drži da je Petar otputovao u Rim oko 54. ili 55. godine. Dok je bio u Rimu, vodio je Crkvu i napisao dvije poslanice. Ranocrkveni teolog Tertulijan (oko 155. – oko 220.) pisao je o važnosti apostolskoga nasljedstva te je izjavio da je Sveti Klement, kojega danas častimo, bio „na isti način zaređen od Petra“. Prema tome, Klement ne samo da je poznavao Svetoga Petra nego ga je Petar i zaredio, bilo za svećenika bilo za biskupa.
O ranim godinama Svetoga pape Klementa malo se zna. Ipak, njegov je pontifikat silno obogatio Crkvu, ne samo njegovim mučeništvom nego i poslanicom koju je ostavio iza sebe, upućenom novonastaloj Crkvi u Korintu. Sveti Klement jedan je od trojice ranih crkvenih otaca koji nose naslov „apostolski oci“, uz Svetoga Ignacija Antiohijskoga i Svetoga Polikarpa Smirnskoga. Apostolski oci jesu oni koji su osobno poznavali apostole i od njih primili Evanđelje te postali prvi baštinici i nasljednici apostola. O Svetome papi Klementu Sveti Irenej (oko 130. – oko 202.) piše: „Ovaj čovjek, budući da je vidio blažene apostole i s njima općio, mogao bi se smatrati onim u čijim je ušima još odjekivalo propovijedanje apostola, a pred očima su mu stajale njihove predaje.“
Duga i srdačna poslanica Svetoga pape Klementa Crkvi u Korintu bavila se unutarnjim sukobom i razdorom u toj zajednici. Korinćani su tražili vodstvo od pape Klementa, koji je kasnio s odgovorom, vjerojatno zbog progona u Rimu pod politikom cara Domicijana. U svojoj poslanici papa Klement započinje riječima: „Zbog iznenadnih i uzastopnih nevolja koje su nas snašle, ljubljena braćo, osjećamo da smo donekle zakasnili obratiti pozornost na pitanja o kojima ste nas savjetovali…“ Nakon smrti cara Domicijana 96. godine i privremenoga zatišja progona, papa Klement mogao se posvetiti pitanjima s kojima se suočavala Crkva u Korintu.
Poslanica pape Klementa iz Rima Korinćanima jedan je od najranijih pokazatelja da je mlada Crkva priznavala vlast koja prebiva u Rimskoj Stolici, koju je najprije zauzimao Petar. Njegova je poslanica i naukovna i pastirska, a u ranoj se Crkvi često čitala i štovala zajedno s kanonskim evanđeljima i novozavjetnim poslanicama, premda nije uključena u Novi zavjet. Nastavljajući navoditi Svetoga Ireneja o Klementovoj poslanici Korinćanima, on piše: „U vrijeme toga Klementa, kad je među braćom u Korintu nastao nemalen razdor, Crkva u Rimu poslala je Korinćanima vrlo snažnu poslanicu, potičući ih na mir, obnavljajući njihovu vjeru i proglašujući predaju koju je nedavno primila od apostola…“
Osim što se bavi podjelama, papa Klement izlaže i hijerarhijski ustroj Crkve, ističući da je Otac poslao Sina, Sin apostole, a apostoli svoje nasljednike, i tako redom. Ta sakramentalna struktura izvire od Oca na nebu te se po ređenju prenosi na uređen način.
Početkom 98. godine Trajan je postao car i uglavnom je bio blag u svome pristupu kršćanima, premda nije oklijevao pogubiti ih ili prognati ako bi odbili odreći se svoje vjere i iskazati čast rimskim bogovima. Prema jednoj legendi iz četvrtoga stoljeća, papa Klement bio je uhićen po nalogu cara Trajana i prognan na Taurski Hersonez (današnji Krim), gdje je bio prisiljen raditi u kamenolomu. Ondje su njegovi sudrugovi u sužanjstvu, od kojih su neki također bili kršćani, gladovali i umirali od žeđi. Papa Klement ugledao je janje i, vjerujući da je to znak s Neba, udario sjekirom o tlo, nakon čega je provrela izvorska voda. To je dovelo do obraćenja mnogih drugih uznika. Kad je ta vijest doprla do cara, razgnjevila ga je Klementova omiljenost te je naredio njegovo smaknuće. Oko Klementova vrata bio je privezan sidreni kamen te je bačen u Crno more. Predaja dalje kaže da su sredinom ili potkraj devetoga stoljeća braća Sveti Ćiril i Metod čudesno pronašli njegovo tijelo i donijeli ga u Rim, gdje je sada pokopan u bazilici svetoga Klementa.
Sveti papa Klement ubraja se među mnoge muškarce i žene koji su pomogli da rana Crkva raste i napreduje. Njegova jedinstvena uloga nasljednika učinila ga je jednim od rijetkih koji su postali ona „stijena“ na kojoj je Isus sagradio svoju Crkvu. Crkva i danas raste i napreduje zahvaljujući jedinstvenoj ulozi pape i njegovoj trajnoj vlasti da drži „ključeve kraljevstva nebeskoga“ te da veže i odrješuje u skladu s Božjom mudrošću i voljom. Premda nasljednik Svetoga Petra može pogriješiti u osobnome životu ili u razboritim odlukama, kad konačno govori s Petrove Stolice, papa nikada neće zavesti Crkvu, a temeljna stijena nikada se neće urušiti.
Dok častimo ovoga ranog papu, molite za našega sadašnjeg papu. Molite za njegovu mudrost, otvorenost Duhu Svetomu i svetost života. Crkva diljem svijeta s razlogom svaki dan moli za papu. Papi su potrebne naše molitve i vodstvo Duha Svetoga. Pridružite svoje molitve mnogima kako bi naš Sveti Otac, nasljednik Svetoga Petra, Lina, Kleta i Klementa, upravljao Crkvom i Kristovim umom i Kristovim srcem.
Molitva
Sveti pape Klemente, tebi je na samim počecima utemeljenja Crkve bila povjerena briga za Crkvu na zemlji. Vodio si je svojom pastirskom brigom, svojim spisima i svjedočanstvom svoga života. Molim te, moli za mene, da imam hrabrosti položiti svoj život za Krista. Moli da iz ljubavi prema drugima navješćujem Evanđelje onima koji su povjereni mojoj brizi po tvome primjeru. Sveti Klemente I., moli za mene. Isuse, uzdam se u tebe.
