Sveti papa Kalist I.

O svetome Kalistu (koji se piše i Callixtus) znamo ponajprije po njegovim protivnicima, a obojica se smatraju hereticima. Jedan od njih bio je svećenik Hipolit Rimski, koji se poslije postavio kao protupapa nasuprot papi Kalistu. Drugi protivnik bio je Tertulijan, ranokršćanski pisac i teolog koji je u početku bio pravovjeran te mu se čak pripisuje da je prvi uporabio riječ „Trojstvo“, ali je kasnije prigrlio herezu montanizma.

Na temelju njihovih spisa i drugih kasnijih izvora, Kalist je bio rob u Rimu, možda rođen od majke robinje. U ono je doba ropstvo bilo uobičajeno. Robovsko su stanovništvo sačinjavali zločinci, ratni zarobljenici, žrtve gusarstva i djeca rođena u ropstvu. Rimsko je Carstvo u trećem stoljeću dopuštalo ropstvo, ali je imalo i zakone koji su zabranjivali grubo postupanje te su robovima pružali mogućnost da otkupe svoju slobodu. Kako se kršćanstvo širilo, često je zagovaralo pravedno postupanje prema robovima i njihovo osobno dostojanstvo, što nalazimo čak i u spisima svetoga Pavla.

Pred kraj drugoga stoljeća kaže se da je neki kršćanin po imenu Karpofor prikupio novac od drugih kršćana kako bi se njime skrbilo za udovice i siročad. Njegovu robu Kalistu povjeren je taj novac, ali ga je on izgubio i iz straha pobjegao iz grada. Pronađen je zapadno od Rima, na brodu koji je čekao da isplovi na Sredozemno more. Kad je doznao da je otkriven, bacio se u more, ali je bio uhvaćen i vraćen svome gospodaru. Kasnije je bio pušten, možda zato što su njegovi tamničari mislili da će ih odvesti do izgubljenoga novca. No nakon puštanja Kalist je izazvao spor u jednoj sinagogi, bio uhićen i poslan na prisilan rad u rudnike na Sardiniji. Naposljetku je oslobođen na molbu carice koja je bila sklona kršćanima.

Nakon što je Kalist oslobođen, kršćani su ga povjerili skrbi pape Viktora dok se oporavljao od narušena zdravlja. Papa Viktor umro je oko 199. godine, a Kalist je ostao u službi papina nasljednika, pape Zefirina, koji ga je zaredio za đakona. U to su vrijeme đakoni imali veliku odgovornost, a đakon Kalist nije bio iznimka. Papa ga je postavio za upravitelja podzemnoga kršćanskog groblja na Apijevoj cesti.

Katakombe svetoga Kalista, kako se danas nazivaju, bile su golemo višerazinsko podzemno groblje koje su ponajprije koristili kršćani od drugoga do četvrtoga stoljeća. Hodnici se protežu kilometrima i ostaju omiljeno hodočasničko mjesto. Procjenjuje se da je ondje pokopano čak pola milijuna ljudi. Među pokopanima bilo je više ranih papa i dragih rimskih mučenika, što je katakombe učinilo važnim mjestom molitve.

Oko 217. godine umro je papa Zefirin, a za njegova nasljednika izabran je đakon Kalist. Po Božjoj je milosti prošao put od roba, preko uznika, do slobodnjaka, zatim đakona, pa do pape! Papa Kalist bio je čovjek velike samilosti. Možda su ga patnje, pa i grijesi, koji su obilježili njegov rani život, potaknuli da ima milosrdno srce. Jedno od pitanja koje se tada pojavilo bilo je što učiniti s onima koji su počinili javne grijehe, a poslije se pokajali. Neki od tih grešnika bili su pristupili heretičkoj sljedbi, počinili preljub ili su popustili carskim naredbama koje su zahtijevale štovanje cara i rimskih bogova. Neki su se svećenici, poput Hipolita, bunili i protiv same pomisli na blagost, osobito kad je riječ o spolnim grijesima. Kao posljedica toga, Hipolit se postavio kao suparnik, odnosno protupapa, prvi protupapa u povijesti Crkve. Tertulijan se također suprotstavio papi Kalistu, tvrdeći da je vlast odrješivati i vezivati od grijeha dana samo svetome Petru po Isusu, ali ne i njegovim nasljednicima.

Među njegovim drugim pastirskim djelima, papa Kalist obnovio je revnost oko kvatri, dana posta na početku četiriju godišnjih doba, kojima se od Boga zazivao blagoslov za svako od tih razdoblja. Kaže se i da je bio revan navjestitelj evanđelja, obratljivši i krstivši mnoge ugledne ljude, poput vojnika i senatora, od kojih su mnogi kasnije umrli kao mučenici.

Za vladavine rimskoga cara Aleksandra Severa u Carstvu je izbilo progonstvo kršćana, osobito u Rimu. Jedan rimski svećenik po imenu Kalepodije bio je mučen i bačen u Tiber s mlinskim kamenom svezanim oko vrata. Papa Kalist pronašao je njegovo tijelo i pokopao ga u katakombama. Potom, prema jednoj predaji, Kalepodije se ukazao papi i prorekao da će papa uskoro umrijeti mučeničkom smrću. Nedugo zatim papa Kalist bio je uhićen, tjedan dana izgladnjivan, mučen, a zatim bačen u dubok zdenac s kamenom oko vrata. Tijelo pape Kalista poslije je izvađeno i pokopano pokraj Kalepodija. U devetom stoljeću tijela obojice prenesena su u crkvu Santa Maria in Trastevere.

Za svetoga Kalista rečeno je da bi, kada bismo o njegovu životu znali više iz kršćanskih izvora, mogao ostati zapamćen kao jedan od naših najvećih papa. U ranoj je dobi mnogo trpio, ali je stupio u službu Crkve, gdje je postao đakon, a zatim papa. Poučavao je o važnosti pokore, naviještao evanđelje, hrabro se suočavao s klevetama i progonstvom te umro za svoju vjeru. Ono malo što znamo o njegovu životu i danas ostaje nadahnuće, a njegova milosrdna zauzetost za raskajane grešnike blista kao Kristov zakon i trajna praksa Crkve.

Dok častimo ovoga drevnoga papu, razmisli o vlastitom pristupu milosrđu. Milosrđe ima dvije strane. Trebamo biti duboko uvjereni u Božje milosrđe prema nama i trebamo pokazivati tu istu dubinu milosrđa prema drugima. Moli se danas svetome Kalistu za milosrdno i hrabro srce kako bi išao njegovim stopama.