Sveti Pahomije
- Životni vijek
- † 0348.
- Slavi se
- 9. svibnja
Sveti Pahomije otkrio je da se pustinjski poziv ne mora živjeti samo u samoći. Iskustvo kršćana koji su mu kao prisilno unovačenu vojniku donosili hranu potaknulo ga je prema vjeri, a poslije je isti duh uzajamne skrbi ugradio u zajednički monaški život. Njegovo pravilo pretvorilo je skup pustinjaka u uređeno bratstvo molitve i rada.
Rođen je oko 292. u poganskoj obitelji u Tebaidi, u Gornjem Egiptu. Kao mladić protiv svoje je volje unovačen u rimsku vojsku. U Tebi je susreo kršćane koji su zatvorenim novacima svakodnevno donosili hranu i utjehu. Njihovo služenje ostavilo je na njega snažan dojam. Nakon izlaska iz vojske prihvatio je kršćanstvo i kršten je oko 314.
Potom je učio asketski život uz pustinjaka Palamona. Samoća, post i molitva bili su važni, ali Pahomije je postupno prepoznao poziv da okupi druge. Životopis govori o glasu i anđeoskom viđenju koje ga je pozvalo da sagradi samostan i služi ljudima; to pripada predaji kojom je zajednica tumačila početak njegova djela.
Između 318. i 323. u Tabennisi je osnovao zajednicu u kojoj su monasi živjeli pod zajedničkim pravilom i vodstvom opata. Dijelili su imovinu, molitvu, obroke i rad, a istodobno su imali prostor za osobnu sabranost. Taj oblik naziva se cenobitskim monaštvom.
Pahomije je sastavio prvo poznato pisano monaško pravilo. Ono nije svima nametalo istu količinu posta ili rada, nego je uzimalo u obzir snagu pojedinca. Hrana i odjeća bile su zajednički uređene, a rad je služio i uzdržavanju bratstva. Red nije bio sam sebi svrha: trebao je čuvati mir u kojem čovjek može tražiti Boga bez samovolje.
Zajednice su se brzo širile uz Nil. U vrijeme Pahomijeve smrti mreža je obuhvaćala više samostana i stotine monaha. Njegov je način života utjecao na Bazilija Velikoga, a preko kasnijih prijevoda pravila i na zapadno monaštvo. Pokazao je da poslušnost zajednici može štititi pustinjački žar od osamljenosti i pretjerivanja.
Umro je 9. svibnja 348., tijekom epidemije. Datumi u izvorima ponegdje variraju, pa se rođenje navodi i oko 287., a smrt 347.; ovdje se slijedi analiza koja prednost daje približno 292. i godini 348. Njegovo štovanje prethodi suvremenim postupcima kanonizacije.
Pahomijev se spomen u ovom kalendarskom okviru slavi 9. svibnja, dok druge kršćanske tradicije navode 15. ili 28. svibnja. Njegovo nasljeđe nije samo organizacijski model. Zajednički život nastao je iz iskustva primljene dobrote: netko je nekoć donio hranu nepoznatom vojniku, a iz toga je susreta izrasla škola bratstva za naraštaje monaha.
