Sveti Norbert, biskup

Sveti Norbert nije započeo svoj život kao svetac. Rođen je u gradu Xantenu, unutar Svetoga Rimskog Carstva i Kraljevine Njemačke, od plemenitih roditelja. Zbog svojega plemićkog podrijetla školovao se pri crkvi svetoga Viktora u Xantenu, a poslije je postao kanonik te crkve. Iako nije bio zaređen, smatran je klerikom jer je primio službu subđakona. Kao kanonik, Norbert je svakoga dana s drugim kanonicima molio božanski časoslov i za tu jednostavnu dužnost primao plaću — što je bio glavni razlog zbog kojega je prihvatio kanonikat. No ubrzo je otkrio način kako povećati svoj prihod. Plaćao je nekoga da umjesto njega svaki dan moli božanski časoslov u Xantenu, a sam je otišao na dvor kneza-nadbiskupa u Kölnu. Nedugo zatim postao je član dvora cara Svetoga Rimskog Carstva Henrika V. te mu je povjerena raspodjela kraljevske milostinje. Prihodi od njegova kanonikata i službe na dvoru omogućili su mu vrlo ugodan život.

Na dvoru kralja Henrika Norbert je iz prve ruke svjedočio trajnoj raspravi između pape i cara. Godine 1111. Henrik V. otputovao je u Rim kako bi riješio spor nazvan „sukob oko laičke investiture”. Car je želio zadržati duhovnu vlast imenovanja i uvođenja biskupa u službu, čemu se papa protivio. Kad su pregovori propali, Henrik je dao uhititi papu i držao ga zatočenim sve dok papa nije pristao na njegove uvjete. Papa je naposljetku pristao, ali čim je Henrik otišao, papa ga je izopćio. Norbert je suosjećao s papinim stajalištem i taj ga je sukob duboko potresao.

Tijekom sljedeće godine Norbert je počeo doživljavati moralno buđenje. To je buđenje dosegnulo vrhunac jednoga dana dok je na konju jahao kroz silovitu oluju. Udarila je munja i zbacila ga s konja. U tom iskustvu bliskom smrti Norbert je osjetio da ga Bog pita zašto živi tako ispraznim životom, na što je Norbert odgovorio: „Gospodine, što želiš da učinim?” Gospodin mu je odgovorio: „Zla se kloni i čini dobro; traži mir i za njim idi.” To je iskustvo započelo duboko obraćenje. Dao je ostavku na službu na carevu dvoru i sljedeće tri godine proveo u molitvi i pokori u opatiji Siegburg, južno od Kölna.

Nakon triju godina molitve i pokore Norbert je 1115. pristupio knezu-nadbiskupu u Kölnu i zamolio svećeničko ređenje, koje mu je bilo podijeljeno. Potom se vratio u svoj rodni grad, u crkvu svetoga Viktora u Xantenu, da slavi misu i propovijeda. Tek obraćeni otac Norbert nije bio dobro primljen među mlađim i svjetovnim kanonicima te crkve. Njegova novostečena revnost i protivljenje svjetovnom načinu života optuživali su njihovu savjest. Na kraju su ga prisilili da ode. Nakon odlaska otac Norbert prodao je svu svoju imovinu i posjede, razdijelio novac siromasima te počeo pješice, često bos, ići od grada do grada diljem Europe, propovijedajući evanđelje, pozivajući na reformu Crkve i proseći hranu putem.

Godine 1118. sukob s kraljem Henrikom V. nastavio se i za novoga pape, Gelazija II. Ubrzo nakon toga papa je, iz straha pred Henrikom, morao pobjeći iz Rima. Dok je papa bio u progonstvu, otac Norbert susreo se s njime u Francuskoj i zatražio njegovo vodstvo za svoju svećeničku službu. Papa je ohrabrio oca Norberta i dao mu opće ovlasti da propovijeda i vrši službu gdje god osjeti da je pozvan.

Godine 1119., nakon smrti pape Gelazija, otac Norbert potražio je savjet njegova nasljednika, pape Kalista II., koji ga je potaknuo da osnuje redovničku zajednicu. Na poziv biskupa biskupije Laon u sjevernoj Francuskoj, otac Norbert i njegov jedini pratilac odlučili su osnovati svoj samostan svećenika u zabačenom dijelu biskupije zvanom Prémontré, u dolini usred šume. Po dolasku pridružilo im se još dvanaest drugih. Sagradili su male kolibe oko kapele, a poslije i veći samostan. Prihvatili su Pravilo svetoga Augustina i uredili svoj svakodnevni život tako da mogu postati istinski kontemplativci kako bi potom to kontemplativno sjedinjenje koje uživaju unosili u svoju svećeničku službu narodu. Red je nazvan Regularni kanonici iz Prémontréa, odnosno premonstratenzi. Poslije će postati poznati kao norbertinci, po svome utemeljitelju. U nekoliko godina od osnutka nastali su i ženski ogranci, a u Francuskoj, Njemačkoj i Belgiji podignuto je više od desetak samostana.

Otac Norbert nastavio je putovati, osnivati i propovijedati. Prolazeći kroz grad Antwerpen, u današnjoj Belgiji, otac Norbert naišao je na veliku skupinu ljudi koji su počeli slijediti heretičkog putujućeg propovjednika po imenu Tanchelm. Među njegovim krivovjernim naučavanjima bilo je i niječenje stvarne Kristove prisutnosti u euharistiji. Tanchelm je bio toliko nasilan da je čak naredio svojim sljedbenicima da zaplijene, oskvrnu i odbace euharistiju na skrivena mjesta. Kako bi se suprotstavio toj herezi, otac Norbert snažno je propovijedao, pridobio mnoge Tanchelmove sljedbenike, a zatim ih zadužio da prikupe oskvrnute hostije. Kad su hostije pronađene, pokazalo se da su ostale netaknute i neokaljane, premda su mnoge od njih bile bačene u blato i vlagu. Hostije su sabrane, a otac Norbert ih je u procesiji odnio natrag u mjesnu crkvu. Zbog toga ga sveta umjetnost često prikazuje kako nosi pokaznicu ili ciborije s Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Godine 1126. otac Norbert i njegova subraća otputovali su u Rim kako bi od pape Honorija II. dobili konačno papinsko odobrenje za svoj novi red. Na povratku kući prošli su kroz grad Würzburg, gdje je otac Norbert izliječio jednu slijepu ženu. Također je izgonio zloduhe i uspostavio mir među zavađenim plemićkim obiteljima. Ljudi su bili toliko zadivljeni da su oni i drugi iz Magdeburga pokrenuli nastojanja da bude postavljen za njihova biskupa. Kralj Nijemaca i papinski legat složili su se s time, pa ga je papa imenovao nadbiskupom Magdeburga, službu koju je Norbert nevoljko prihvatio.

Biskup Norbert služio je kao nadbiskup oko osam godina, sve do svoje smrti. Kao nadbiskup nastavio je raditi na reformi Crkve iskorjenjujući nemoral među klerom, rješavajući raskole, osiguravajući pravo Crkve da sama upravlja sobom bez upletanja građanske vlasti, pomažući rast Premonstratenskoga reda te propovijedajući narodu i obraćajući mnoge.

Sveti Norbert započeo je svoj život kao svjetovni klerik koji je živio raskošno. Nakon što je doživio dubok susret s Bogom, ušao je u razdoblje duboke molitve kako bi jasnije razabrao Božju volju. U tom ga je vremenu Bog zahvatio i više ga nije puštao, vodeći ga velikoj plodnosti za Crkvu. Ako se i sami zateknete kako težite svjetovnim ciljevima, neka vas nadahne život svetoga Norberta. Odaberite ono što je vječno i Bog će već danas početi ostvarivati velike duhovne preobrazbe u vašoj duši.