Sveti Mauricije
- Slavi se
- 22. rujna
Sveti Mauricije u predaji o Tebanskoj legiji predstavlja granicu vojničke poslušnosti: zapovijed prestaje obvezivati kada zahtijeva idolopoklonstvo ili ubojstvo nedužnih. Povijesne pojedinosti priče ostaju predmet rasprave, ali drevni kult u Agaunumu svjedoči da je ondje rano čašćena skupina mučenika.
Najstariji opširniji prikaz potječe od biskupa Euharija Lionskoga iz petoga stoljeća, više od stoljeća nakon navodnih događaja. Prema njemu, Mauricije je bio egipatski zapovjednik kršćanske postrojbe dovedene iz Tebe u Galiju za cara Maksimijana. Kada su vojnici dobili zapovijed žrtvovati rimskim bogovima ili sudjelovati u progonu kršćana, odbili su. Nakon ponovljenoga kažnjavanja postrojba je pogubljena u Agaunumu, današnjem Saint-Mauriceu u Švicarskoj, oko 287.
Tradicionalni broj od 6600 legionara i tvrdnja da je cijela postrojba bila sastavljena od kršćana nisu povijesno potvrđeni. Istraživači različito prosuđuju je li izvještaj književno oblikovao spomen manje skupine stvarnih mučenika ili čuva opsežniju povijesnu jezgru. Pouzdano je da je biskup Teodor krajem četvrtoga stoljeća u Agaunumu podigao svetište, a burgundski kralj Sigismund ondje je 515. osnovao opatiju.
Mauricijev kult proširio se zapadnim kršćanstvom. Prikazivan je kao rimski vojnik, a od visokoga srednjeg vijeka u važnim djelima i kao tamnoputi Afrikanac, što naglašava njegovo egipatsko podrijetlo. Postao je zaštitnik vojnika i brojnih europskih krajeva. Njegovo ime ne treba povezivati s otokom Mauricijusom, nazvanim po Mauriciju Oranskom.
Spomendan svetoga Mauricija 22. rujna ne slavi vojnu moć, nego savjest koja odbija pretvoriti oružje u sredstvo nepravde. Povijesni oprez prema pojedinostima legende ne umanjuje tu evanđeosku poruku ni drevnost štovanja mučenika iz Agaunuma.
