Sveti Matija, apostol

O svetome Matiji, kojega danas častimo, zna se vrlo malo. Najvjerojatnije je živio u Galileji u vrijeme kada je Isus započeo svoje javno djelovanje, jer odgovara opisu: „…jedan od onih ljudi koji su bili s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus, počevši od krštenja Ivanova pa do dana kada je od nas uzet…“ (Djela apostolska 1, 21–22). Zacijelo je bio među Isusovim prvim sljedbenicima.

Nakon što je Juda izdao našega Gospodina, Evanđelje po Mateju kaže da je Juda „ode te se objesi“ (Matej 27, 5). U Djelima apostolskim apostol Petar ovako opisuje Judinu smrt: „…strovalivši se, raspori se po sredini i razli mu se sva utroba“ (Djela apostolska 1, 18). Bez obzira na to kako je Juda umro, bio je jedan od Dvanaestorice. Broj dvanaest važan je u Bibliji jer je Jakov imao dvanaest sinova (koji je kasnije dobio ime Izrael), a tih je dvanaest sinova utemeljilo dvanaest plemena od kojih je bio sastavljen narod Izraelov. Zato je, nakon Judine smrti, Petar predložio da netko bude postavljen na njegovo mjesto kako bi apostola opet bilo dvanaest. Petar je pritom naveo Psalam 109, koji je prorokovao: „Njegovu službu neka dobije drugi“ (Djela apostolska 1, 20).

Da bi izabrali prikladna nasljednika, otprilike stotinu i dvadeset učenika okupljenih tada u Jeruzalemu, možda u gornjoj sobi gdje je bila slavljena Posljednja večera, odabraše dvojicu koji su od početka bili s Isusom. Najvjerojatnije su ti ljudi bili među sedamdeset i dvojicom učenika koje je Isus za svoga javnog djelovanja poslao u navještajnu misiju. Djela apostolska to ovako opisuju: „I postave dvojicu: Josipa, zvanoga Barsaba, prozvanog Just, i Matiju. Onda pomole: ‘Ti, Gospodine, poznaješ srca sviju! Pokaži kojega si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe od koje otpade Juda da ode na svoje mjesto.’ Onda im baciše kocke, i kocka pade na Matiju te bi pribrojen jedanaestorici apostola“ (Djela apostolska 1, 23–26).

Premda je ondje bilo okupljeno oko stotinu i dvadeset učenika, Dvanaestorica su bila posebno izdvojena kao apostoli. Taj se izbor Matije dogodio prije Pedesetnice, pa kada je došao Duh Sveti, sišao je i na Matiju kao apostola, i na Dvanaestoricu kao jedno tijelo, zajedno sa svim ostalim učenicima.

Jedna važna teološka misao koju valja razmotriti jest sljedeća: budući da je upravo Petar uredio uzdignuće jednoga učenika na službu apostola, jasno je da apostoli nisu vjerovali kako je Isus htio da služba apostola završi smrću Dvanaestorice. Isus je htio da se njihova služba nastavi i čak proširi, kao što se i Crkva širila izvan Jeruzalema. Postavljenje Matije za apostola jasno nas uči da papa, nasljednik svetoga Petra, ima vlast i odgovornost postavljati nove apostole — biskupe — prema potrebi.

Nakon ovoga spomena Matije u Djelima apostolskim, o njemu se više ništa ne govori. Ne znamo ništa sa sigurnošću o njegovu životu i djelovanju nakon što je postao jedan od prvih biskupa Crkve. Prema različitim predajama, Matija je putovao na sjever u Kapadociju, na području današnje središnje Turske, a potom na istok prema Kaspijskome moru, na području današnje Gruzije. Vjeruje se da je umro mučeničkom smrću na križu, ili da je možda bio kamenovan pa zatim pogubljen odrubljivanjem glave. Druge predaje govore da je putovao na jug, na područje današnjega Sudana i Etiopije.

Crkveni otac iz sljedećega stoljeća, sveti Klement Aleksandrijski, navodi ove riječi svetoga Matije: „Treba da se borimo protiv tijela i da se njime služimo, ali da ga ne mazimo nedopuštenim nasladama. A dušu valja jačati vjerom i spoznajom.“ Taj navod otkriva duboko duhovno znanje koje je sveti Matija imao o važnosti mrtvljenja tijela i o duhovnoj nužnosti vjere. Gotovo da nema sumnje da su ga tri godine provedene kao Isusova učenika pripravile za službu biskupa. I gotovo da nema sumnje da je njegova biskupska služba dovela do obraćenja i posvećenja mnogih.