Sveti Matej apostol i evanđelist

U vrijeme kada je Isus započeo svoje javno djelovanje, Galileja je bila dio Rimskoga Carstva. Među zahtjevima rimskih vlasti bilo je i to da svi koji žive pod njihovom vlašću plaćaju porez. Da bi to ostvarili, često su surađivali s mjesnim Židovima, ovlašćujući ih da ubiru porez u ime rimskoga cara i mjesnoga upravitelja. Ostatak zajednice često je prezirao mjesne poreznike jer su ih smatrali izdajnicima vlastitoga naroda zbog potlačiteljske suradnje s rimskim vlastima. Čak su i obitelji poreznika bile izopćene. Tako su se, primjerice, njihova djeca često smatrala neprikladnima za ženidbu ili udaju. Osim toga, mnogi su poreznici bili pokvareni te su narodu nametali veće poreze nego što su po zakonu smjeli. Rimske su vlasti obično zatvarale oči pred tim zloporabama jer su često i same dobivale dio toga viška. Poreznici bi ostatak zadržavali za sebe. Upravo se u tom ozračju pojavljuje današnji svetac, Sveti Matej apostol i evanđelist.

Sveti Matej najvjerojatnije se rodio kao Levi, sin Alfejev. Premda se o njegovu djetinjstvu ništa ne zna, Levi je postao poreznik u službi rimskih vlasti. Ime „Levi” upućuje na to da je pripadao Levijevu plemenu, plemenu zaduženom za židovsko bogoštovlje. Iako učenjaci ne mogu sa sigurnošću utvrditi pojedinosti njegova života, gotovo je općeprihvaćeno da je Levi, spomenut u Marku 2, 14 i Luki 5, 27, ista osoba koja se u Mateju 9, 9 naziva Matej. Levi je možda bilo njegovo izvorno ime, a Matej ime koje mu je Isus dao prigodom obraćenja. Ime Matej znači „Dar Jahvin”.

Levijev poziv da pođe za Isusom bio je kratak, ali dubok. Bio je to čovjek očito opterećen odlukom da iznevjeri svoje levitsko nasljeđe radeći za rimske vlasti i ubirući za njih porez. Možda je bio pokvaren, pohlepan i odbačen od svoje židovske zajednice. Najvjerojatnije je porez ubirao u Kafarnaumu, gdje je Isus boravio u Petrovoj kući. Njegove su se dužnosti vjerojatno sastojale u ubiranju poreza na robu koja je u Kafarnaum pristizala preko Galilejskoga mora, kao i u naplaćivanju pristojbe onima koji su u taj grad dolazili lađom. Kada je Isus započeo svoje javno djelovanje, mnogi su to zamijetili. Premda nema biblijskoga izvještaja da je Matej slušao Isusovo propovijedanje prije nego što je bio pozvan, razumno je pretpostaviti da je čuo za našega Gospodina, a možda ga je čak i slušao kako propovijeda u Kafarnaumu. Matejevo Evanđelje ovako prenosi obraćenje toga poreznika: „Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka, zvanoga Matej, gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: ‘Pođi za mnom!’ On usta i pođe za njim” (Matej 9, 9). Nije bilo oklijevanja. U jednom je času život toga poreznika bio promijenjen.

Odmah nakon što je Matej napustio svoje zanimanje, pozvao je Isusa na objed u svoju kuću, a Isus je to prihvatio. Za stolom su s njima bili i drugi carinici i grešnici. Zbog toga su samopravedni farizeji brzo osudili Isusa što se druži s takvim ljudima. No Isus prekorava farizeje govoreći: „Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike” (Matej 9, 12–13).

Isusov poziv i Matejev odgovor potresli su krute židovske poglavare. Oni su se bili naviknuli suditi i izricati osude. Bili su politički obuzeti moći i lišeni srca milosrđa. Kada je Isus došao i iskazivao milosrđe grešnicima, želeći njihovo obraćenje, farizeji su mu se usprotivili, a grešnici su odgovorili. Premda su poreznici poput Mateja bili imućni i živjeli ugodno, Matej je u Isusu našao nešto što mu njegov novac nije mogao dati.

U ostatku Evanđelja Matejevo se ime navodi među Dvanaestoricom. Bio je nazočan uzašašću i na Pedesetnicu, gdje je s ostalim apostolima primio svoje poslanje i izljev Duha Svetoga. Rani crkveni oci svjedoče da je neko vrijeme ostao u Judeji, propovijedajući Evanđelje i pomažući tek oblikovanoj Crkvi. Upravo je u tom razdoblju možda napisao svoje Evanđelje. Među crkvenim je ocima također rašireno mišljenje da je Matej naposljetku otišao u „Etiopiju”, ali ne u Etiopiju na sjeveroistoku Afrike. Umjesto toga, možda je putovao na područje južno od Kaspijskoga mora, na prostor današnjega Irana ili Armenije.

Jedna predaja kaže da je Matej, dok je boravio na području drevne Etiopije, obratio mnoge. Među njima bili su kralj Egipt i sav njegov dom, uključujući i njegovu kćer Efigeniju. Kaže se da je Matej posvetio princezu Efigeniju kao djevicu i postavio je na čelo novoutemeljene zajednice djevica koje su svoj život posvetile jedino Kristu kao svojemu Zaručniku. Kada je kralj Egipt umro, naslijedio ga je Hirkak, koji je želio uzeti Efigeniju za ženu. Pošto je to zatražio od Mateja, Matej je pozvao novoga kralja u crkvu da ga pouči o braku. Kad je kralj stigao u svem svojem sjaju i raskoši, Matej je jasno propovijedao da djevica Efigenija već ima Zaručnika, svojega Gospodina Isusa Krista, te da stoga ne može stupiti ni u kakav drugi brak. Razjareni kralj Hirkak poslao je ubojicu koji je Mateja udario nožem u leđa i usmrtio ga dok je stajao pred oltarom. Kralj je potom naredio da se zapali Efigenijina kuća, no predaja nastavlja da se Sveti Matej pojavio kod kuće i preusmjerio oganj na kraljevsku palaču, koja je izgorjela. Ubrzo nakon toga kralj je obolio od gube i sam sebi oduzeo život, a njegov je sin postao opsjednut zlim dusima, no poslije se pokajao na grobu Svetoga Mateja. Nakon toga Hirkakov brat postao je kraljem i proglasio kršćanstvo službenom vjerom svoga kraljevstva.

Najtrajniji dar koji je Sveti Matej ostavio za sobom jest njegovo Evanđelje. Premda neki suvremeni učenjaci dovode u pitanje je li on bio njegov izvorni pisac, rani crkveni oci nedvojbeno mu pripisuju prvo Evanđelje. Matejevo Evanđelje napisao je Židov za svoju židovsku braću. Najvjerojatnije je bilo napisano na hebrejskom i aramejskom, a poslije prevedeno na grčki. Izvorni hebrejski i aramejski tekstovi više ne postoje. Njegovo Evanđelje jasno pokazuje da je Isus ispunjenje Staroga zavjeta, dugo očekivani Mesija. Započinje opsežnim rodoslovljem u kojem Isusovo podrijetlo prati sve do Abrahama, oca židovskoga naroda. Matejevo je Evanđelje skladno ustrojeno i uređeno te donosi pet velikih govora u kojima prikazuje Kraljevstvo nebesko, utemeljenje Crkve na Petru, poziv na pravednost i poslušnost Božjoj volji, jedinstvene prispodobe i Govor na gori. Osobito Govor na gori prikazuje Isusa kao novoga Mojsija, koji na novoj gori daje Novi zakon. Dok je Mojsije primio Zakon od Boga na gori Sinaju, Isus daje Novi zakon kao sam Bog na Gori blaženstava.

Dok častimo Svetoga Mateja, ujedno slavimo i samo Evanđelje. Matej je bio tek ljudsko oruđe; sadržaj njegova Evanđelja živa je Božja Riječ. Razmatraj neprocjenjivu vrijednost toga Evanđelja kojim je Bog preobrazio bezbrojne živote. Svojom jednostavnom poslušnošću Božjoj volji, napori Svetoga Mateja donijeli su neizmjeran plod i nastavit će ga donositi sve do svršetka svijeta.