Sveti Marko evanđelist

Kao što je pisano u Izaiji proroku: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze.“ ~ Mk 1,1–4

Promišljanje: Premda se sa sigurnošću malo zna o životu svetoga Marka, Evanđelje koje mu se pripisuje bez sumnje je jedan od najvažnijih spisa ikada napisanih. Gotovo zadihanim stilom Marko sažeto i živopisno pripovijeda o Isusovu javnom djelovanju. Najkraće od četiriju Evanđelja prepuno je sadržaja. Markovo je Evanđelje najvjerojatnije bilo napisano ponajprije za rimske pogane, a ne za Židove, zbog čega čitatelju često tumači razne židovske običaje.

Djela apostolska i razne poslanice govore o „Marku“, kao i o „Ivanu zvanom Marko“. Većina stručnjaka smatra da su Marko i Ivan Marko ista osoba te pisac Evanđelja. Vjeruje se da je sveti Marko rođen u Cirenaici, na području današnje Libije, koja je tada bila pod rimskom vlašću. „Ivan“ je bilo njegovo židovsko ime, a „Marko“ rimsko. Njegov je otac možda umro dok je još bio mlad, a njegova majka, po imenu Marija, najvjerojatnije se s Markom preselila u Jeruzalem. Moguće je da je upravo njezina kuća bila mjesto Posljednje večere, a također i mjesto kamo je Petar pošao nakon što ga je anđeo izbavio iz tamnice. „Kad k sebi dođe, uputi se kući Marije, majke Ivana prozvanog Marka, gdje ih je podosta bilo sabrano i molilo se“ (Dj 12,12). Kao mladić, Marko je možda bio u blizini kad je Isus bio uhićen. „A išao je za njim neki mladić, ogrnut samo plahtom po golom tijelu. I htjedoše ga uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe“ (Mk 14,51–52). Mnogi smatraju da je taj mladić bio upravo Marko. Sveti Barnaba, misionarski drug svetoga Pavla, bio je Markov rođak ili ujak (usp. Kol 4,10).

Nedugo nakon što je Petar pobjegao iz tamnice i stigao u Markovu kuću, Marko je s Barnabom i Pavlom otputovao na sjever, u Antiohiju u Siriji. Iz Antiohije je s Barnabom i Pavlom krenuo na misijsko putovanje u drugu Antiohiju, onu u Pizidiji, na području današnje Turske. Prije nego što su dovršili putovanje, Marko je ostavio Pavla i Barnabu te se vratio u Jeruzalem. Nije jasno zašto je otišao, ali Pavlu to nije bilo po volji te je njegov odlazak smatrao napuštanjem. Kasnije, kada su Pavao i Barnaba namjeravali poći na novo misijsko putovanje, Barnaba je htio povesti Marka sa sobom. Pavao se tomu toliko protivio da su se Barnaba i Pavao razišli (usp. Dj 15,37–40). Barnaba je poveo Marka sa sobom na Cipar, a Pavao je s drugim pratiteljem otišao kroz Siriju i Ciliciju.

Čini se da je Marko bio blizak apostolu Petru, jer ga Petar u jednoj poslanici upućenoj nekoliko kršćanskih zajednica naziva „Marko, sin moj“ (1 Pt 5,13). Petar im od Marka šalje pozdrave, što pokazuje da je i Marko tim zajednicama bio dobro poznat. Ta je Petrova poslanica najvjerojatnije napisana iz Rima, gdje će Petar kasnije podnijeti mučeništvo. Moguće je da je Marko, dok je bio s Petrom u Rimu, na Petrov poticaj napisao svoje Evanđelje, oslanjajući se na Petrovo propovijedanje.

Iako su sveti Pavao i Marko u početku imali težak odnos zbog Markova ranijeg odlaska s misijskog putovanja Pavla i Barnabe, pred kraj Pavlova života postali su bliski. Pavao o njemu s ljubavlju govori u nekoliko poslanica koje je pisao iz zatvora, nazivajući ga svojim suradnikom i svjedočeći da mu je Marko bio od velike pomoći (usp. Flm 1,24; Kol 4,10–11; 2 Tim 4,11).

Prema kasnijim predajama, Marko je zaređen za biskupa i poslan u Aleksandriju u Egiptu da propovijeda Evanđelje, koje je sam zapisao, i da ondje utemelji prvu Crkvu u Africi. Stoga se smatra prvim aleksandrijskim biskupom. U Aleksandriji je Marko iskusio gnjev tamošnjih stanovnika te je, nakon gotovo dvadeset godina služenja među njima, podnio mučeništvo. U osmom stoljeću sveti Beda ovako opisuje Markovu smrt:

„Poslije toga, budući da je bio uhićen zbog vjere, svezali su ga, vukli preko kamenja te je podnio velike muke. Napokon je bio bačen u tamnicu, gdje ga je utješio pohod anđela, pa čak i ukazanje samoga našega Gospodina. Tako je u osmoj godini Neronove vladavine bio pozvan u nebesko kraljevstvo.“

Sveti Marko kao dijete nikada nije mogao zamisliti što će biti od njegova života. Ne samo da je još kao mladić upoznao Mesiju, nego je poslije postao biskup i prvi donio Evanđelje na afrički kontinent. No najvažnije od svega, postao je jedan od najsnažnijih Božjih evanđelista time što je vjerno zapisao Kristov život da ga drugi mogu čitati. Od tada su nebrojeni ljudi čitali njegove riječi, razmatrali njihovo značenje, obraćali se u dubini srca i predavali svoj život Kristu.

Promisli o važnosti ovoga jednog čovjeka. Čini se da je na početku svoga života bio plašljiv pred svojim poslanjem. Pobjegao je kada je Isus bio uhićen, napustio Barnabu i Pavla na njihovu misijskom putovanju, ali nije odustao. Vratio se poslanju i na kraju umro kao mučenik, ostavivši nam jedno od najvećih blaga koje je ikada darovano. Ako osjećaš žaljenje zbog nekog neuspjeha, ili čak mnogih neuspjeha u svome životu, nadahni se svetim Markom. Neuspjesi se mogu ispraviti. Ponovno se predaj Božjem poslanju i znaj da će te Bog, učiniš li to, upotrijebiti na nezamislive načine.