Sveti Ljudevit Tuluški
- Životni vijek
- (9. veljače 1274. – 19. kolovoza 1297.)
- Slavi se
- 18. kolovoza
Priča o Svetom Ljudevitu Tuluškom
Kad je umro u dobi od 23 godine, Ljudevit je već bio franjevac, biskup i svetac!
Ljudevitovi roditelji bili su Karlo II., kralj Napulja i Sicilije, i Marija, kći ugarskoga kralja. Po očevoj je strani bio u rodu sa Svetim Ljudevitom IX., a po majčinoj sa Svetom Elizabetom Ugarskom.
Sveti Ljudevit Tuluški već je rano pokazivao privrženost molitvi i tjelesnim djelima milosrđa. Kao dječak znao je uzimati hranu iz dvorca da bi nahranio siromahe. Kad mu je bilo 14 godina, Ljudevit i dvojica njegove braće odvedeni su kao taoci na dvor aragonskoga kralja, u sklopu političkoga sporazuma koji se ticao Ljudevitova oca. Na dvoru su Ljudevita poučavali franjevci, pod čijim je vodstvom veoma napredovao i u znanju i u duhovnom životu. Poput Svetoga Franje razvio je osobitu ljubav prema onima koji su bolovali od gube.
Dok je još bio talac, Ljudevit je odlučio odreći se svoje kraljevske časti i postati svećenik. Kad mu je bilo 20 godina, bilo mu je dopušteno napustiti dvor aragonskoga kralja. Svoje je pravo prepustio bratu Robertu, a sljedeće je godine bio zaređen. Ubrzo nakon toga imenovan je biskupom Toulousea, ali je papa pristao na Ljudevitovu molbu da najprije postane franjevac.
Franjevački duh prožimao je Ljudevita. „Isus Krist sve je moje bogatstvo; on mi je jedini dostatan“, neprestano je ponavljao Ljudevit. Čak je i kao biskup nosio franjevački habit i ponekad prosio. Odredio je jednoga fratra da ga opominje — javno, ako bude potrebno — i taj je fratar vjerno izvršavao svoju zadaću.
Ljudevitova služba Tuluškoj biskupiji bila je obilno blagoslovljena. Ubrzo su ga počeli smatrati svecem. Ljudevit je odvajao 75 posto svojih biskupskih prihoda da bi hranio siromahe i uzdržavao crkve. Svakoga je dana za svojim stolom hranio 25 siromaha.
Svetoga Ljudevita Tuluškoga kanonizirao je 1317. papa Ivan XXII., jedan od njegovih negdašnjih učitelja. Njegov se liturgijski blagdan slavi 19. kolovoza.
Razmišljanje
Kad je kardinal Hugolin, budući papa Grgur IX., predložio Franji da bi neka od braće bila izvrsni biskupi, Franjo se usprotivio jer bi, budu li postavljeni na te službe, mogli izgubiti nešto od svoje poniznosti i jednostavnosti. Te su dvije kreposti potrebne posvuda u Crkvi, a Ljudevit nam pokazuje kako ih i biskupi mogu živjeti.
Franjevačko slavlje psalama
