Sveti Ljudevit Francuski

Priča o svetom Ljudevitu Francuskom

Na svojoj krunidbi za francuskoga kralja Ljudevit IX. obvezao se prisegom da će se vladati kao Božji pomazanik, kao otac svoga naroda i feudalni gospodar Kralja Mira. I drugi su kraljevi, dakako, činili isto. No Ljudevit je bio drukčiji po tome što je svoje kraljevske dužnosti doista tumačio u svjetlu vjere. Nakon nasilja dviju prethodnih vladavina, donio je mir i pravdu.

Sveti Ljudevit Francuski „uzeo je križ” za križarski rat kada mu je bilo 30 godina. Njegova je vojska zauzela Damiettu u Egiptu, ali nedugo zatim, oslabljeni od dizenterije i bez potpore, bili su opkoljeni i zarobljeni. Ljudevit je ishodio oslobođenje vojske tako što se odrekao grada Damiette i uz to platio otkupninu. U Siriji je ostao četiri godine.

Ljudevitu s pravom pripada zasluga za širenje pravednosti u građanskoj upravi. Njegovi propisi za kraljevske službenike postali su prvi u nizu reformskih zakona. Zamijenio je sudski boj oblikom ispitivanja svjedoka i poticao uporabu pisanih zapisa na sudu.

Sveti Ljudevit Francuski uvijek je iskazivao poštovanje papinstvu, ali je branio kraljevske interese pred papama te je odbio priznati presudu Inocenta IV. protiv cara Fridrika II.

Sveti Ljudevit Francuski bio je odan svomu narodu: osnivao je bolnice, pohađao bolesnike i, poput svoga zaštitnika svetog Franje, skrbio čak i za gubavce. On je jedan od zaštitnika Franjevačkoga svjetovnog reda. Ljudevit je ujedinio Francusku — velikaše i građane, seljake, svećenike i vitezove — snagom svoje osobnosti i svetosti. Dugi niz godina u zemlji je vladao mir.

Svakoga je dana Ljudevit imao 13 posebnih uzvanika među siromasima koji su blagovali s njime, a velikomu je broju siromaha bio poslužen obrok u blizini njegove palače. U došašću i korizmi svi koji bi došli dobivali su obrok, a Ljudevit ih je često posluživao osobno. U svakoj pokrajini svoje vlasti vodio je popise potrebitih, kojima je redovito pomagao.

Uznemiren novim muslimanskim napredovanjem, Ljudevit je 1270. poveo još jedan križarski rat u sjevernu Afriku. U roku od mjesec dana nakon iskrcavanja kod Kartage, vojni je tabor bio desetkovan bolešću. I sam je Ljudevit ondje umro u dobi od 56 godina. Proglašen je svetim 27 godina poslije.

Razmišljanje

Sveti Ljudevit Francuski bio je čovjek snažne volje i bistrog uma. Njegovoj se riječi potpuno vjerovalo, a njegova je hrabrost u djelovanju bila izvanredna. Ono što najviše zadivljuje bio je njegov osjećaj poštovanja prema svakome s kim je dolazio u dodir, osobito prema „poniznim Gospodnjim ljudima”. Da bi se skrbio za svoj narod, gradio je katedrale, crkve, knjižnice, bolnice i sirotišta. S knezovima je postupao pošteno i pravedno. Nadao se da će i sam biti tako primljen od Kralja kraljeva, kojemu je predao svoj život, svoju obitelj i svoju zemlju.

Sveti Ljudevit Francuski zaštitnik je:

brijača

konjušara

Franjevačkoga svjetovnog reda

Saznajte više o svetom Ljudevitu Francuskom!