Sveti Kvirin Sisački
- Životni vijek
- † 309.
- Slavi se
- 4. lipnja
Sveti Kvirin Sisački pripada prvim poznatim pastirima Crkve na hrvatskome prostoru. Njegov spomen povezuje antičku Sisciju s općom Crkvom: biskup koji je odbio žrtvovati poganskim bogovima postao je svjedok da pastir ne napušta vjeru ni kada mu je ugrožen život.
O Kvirinovu životu prije progona zna se malo. Bio je biskup Siscije, važnoga rimskog grada u Panoniji. Za Dioklecijanova progona početkom četvrtoga stoljeća uhićen je i izveden pred vlast. Jezgra stare pasije govori da nije pristao na otpad od kršćanske vjere te da je nakon ispitivanja i zlostavljanja odveden u Sabariju, današnji Szombathely.
Prema predaji, namjesnik Amancije osudio ga je na smrt utapanjem: o vrat mu je bio vezan mlinski kamen, a zatim je bačen u rijeku. Pojedinosti o pokušaju bijega, obraćenju tamničara Marcela i riječima izgovorenima prije smrti dolaze iz pasije čija se povijesna pouzdanost ne može u cijelosti potvrditi. Ni godina smrti nije posve sigurna; izvori je smještaju između 308. i 310. Ipak, rano svjedočanstvo o njegovu mučeništvu i razvijen kult potvrđuju čvrstu povijesnu jezgru.
Kršćani su mu tijelo pokopali u Sabariji. Pred prodorima naroda u Panoniju relikvije su početkom petoga stoljeća prenesene u Rim i položene uz baziliku svetoga Sebastijana na Apijevoj cesti. Hodočasnički zapisi iz sedmoga stoljeća pokazuju da je ondje bio čašćen. Njegov se kult tako iz panonske mjesne Crkve proširio do središta zapadnoga kršćanstva.
Sisačka ga Crkva štuje kao svojega biskupa i zaštitnika. Mlinski kamen u ikonografiji ne veliča nasilje, nego podsjeća na vjeru koja je teža od prijetnje i koju voda smrti ne može izbrisati. Spomendan 4. lipnja vraća Kvirina zajednici iz koje je poteklo njegovo biskupsko služenje i poziva pastire i vjernike na postojanost bez gorčine.
