Sveti Kazimir

Kralj Kazimir IV. bio je kralj Poljske i veliki knez Litve. Njegova žena, kraljica Elizabeta, bila je kći cara Svetoga Rimskog Carstva Alberta II. Njihov je brak bio sklopljen ponajprije iz političkih razloga, dajući kralju Kazimiru IV. veći utjecaj u Češkoj i Ugarskoj, ali je njihov brak donio i velik duhovni plod. Imali su trinaestero djece, a treće dijete bio je svetac kojega danas častimo, sveti Kazimir, nazvan po svome ocu.

Sveti Kazimir rođen je 3. listopada 1458. kao drugi sin i treće dijete u poljskoj kraljevskoj obitelji. Otac kralja Kazimira IV. obratio se na katoličku vjeru iz poganstva i uveo kršćanstvo u Litvu. Kralj Kazimir IV. stoga je odrastao u dobroj katoličkoj obitelji, kakvu je potom osigurao i svojoj djeci. I sama vjerna katolkinja, kraljica Elizabeta bila je brižna majka svoje trinaestero djece.

Kao djeca rođena u kraljevskoj obitelji, Kazimir i njegova braća i sestre bili su dobro obrazovani. Od svoje devete do šesnaeste godine Kazimira i njegova starijeg brata poučavao je poljski svećenik po imenu otac Jan Długosz. Taj je dobri svećenik dječake učio latinski, njemački, pravo, povijest, retoriku i klasičnu književnost.

Kazimir nije imao nikakve želje za vlašću, ratom, bogatstvom ni plemićkim sjajem. Otac Długosz dobro ga je poučio, a Kazimir se zaljubio u svoga Boga i Blaženu Djevicu Mariju. Često je molio, često spavao na podu, vršio i druga pokornička djela, provodio čitave noći razmatrajući Muku našega Gospodina, jednostavno se odijevao i želio živjeti u čistoći. Bio je milosrdan prema siromasima, očitovao kreposti i izgrađivao sve koji su ga susretali. Osobito je gajio duboku pobožnost prema našoj Blaženoj Majci te je svakoga dana pjevao drevnu pjesmu pod nazivom „Danomice, danomice pjevaj Mariji“.

Kad je Kazimir imao samo trinaest godina, umro je kralj Češke i Ugarske, pa je kralj Kazimir IV. ustvrdio svoje pravo da imenuje nasljednika. Česi su pristali i prihvatili Vladislava, kraljeva prvorođenog sina, za svoga kralja, ali neki Ugari nisu, nego su radije pristajali uz bezbožnoga tiranina po imenu Matija Korvin. Uz potporu nekih ugarskih velikaša, kralj Kazimir IV. odlučio je silom postaviti svoga sina Kazimira na ugarsko prijestolje. Kazimir je bio poslan da povede poljsku vojsku u boj protiv Ugara i osvoji prijestolje. Pristao je iz poslušnosti ocu, ali mu srce nije bilo u tome. Protivio se ratu, a s vremenom je taj pothvat propao te se Kazimir vratio u Poljsku. Njegovo protivljenje postalo je još snažnije kada je čuo da je papa Siksto IV. zamolio njegova oca da ne ide u rat. Po Kazimirovu povratku kući, njegov se otac silno razgnjevio i zatvorio ga na tri mjeseca u jednu kulu. No upravo su ta tri mjeseca bila ono za čim je Kazimir čeznuo.

U samoći tamnovanja Kazimir se mogao vratiti svome životu molitve i produbiti svoje jedinstvo s Bogom. Nakon toga nastavio je studij i pobožan život, zavjetujući se da će ostati u celibatu poradi Kraljevstva Božjega. Njegov otac time nije bio zadovoljan te mu je pokušao ugovoriti brak, ali je Kazimir to odbio. Nakon što je sa šesnaest godina dovršio školovanje, Kazimir je blisko surađivao sa svojim ocem, ali je njegovo srce ostalo uz Boga i Blaženu Majku. Kad je Kazimir imao dvadeset godina, njegov je otac morao izbivati iz Poljske oko pet godina, baveći se poslovima u Litvi. Tijekom tih godina Kazimiru je bila povjerena uprava nad Poljskom, a on ju je vršio razborito, pravedno i milosrdno. Kad je Kazimir navršio dvadeset i pet godina, obolio je od plućne bolesti. Njegov se otac žurno vratio u Poljsku da bude uz svoga sina, i 4. ožujka 1484., u dobi od dvadeset i pet godina, Kazimir je preminuo.

Nakon njegove smrti pobožnost prema Kazimiru brzo se silno proširila. Mnogi su mu se ljudi molili i mnogi su čudesa pripisivali njegovu zagovoru. Jedno osobito znamenito čudo dogodilo se 1519., kada se litavska vojska borila protiv Rusa. Kaže se da se sveti Kazimir ukazao litavskim vojnicima u viđenju i pokazao im mjesto s kojega će najbolje obraniti svoj grad, što su i uspjeli. To bi mogao biti razlog zbog kojega je sveti Kazimir zaštitnik i Poljske i Litve.

Ubrzo nakon toga čuda vjeruje se da je papa Lav X. pomno ispitao Kazimirov život i čudesa te bio spreman kanonizirati ga, ali je možda umro prije nego što je to uspio učiniti. Stoga je njegov nasljednik, papa Hadrijan VI., možda bio onaj koji ga je kanonizirao. Budući da su ta pitanja neko vrijeme ostala nerazjašnjena, papa Klement VIII. službeno je 1602. potvrdio Kazimirovu kanonizaciju, uvrstivši ga u rimski liturgijski kalendar za Poljsku i Litvu. Godine 1620. sveti Kazimir uvršten je u Rimski kalendar opće Crkve.

Svjetovna moć, bogatstvo i časti bili su nadohvat ruke tomu mladom kraljeviću, no on je radije izabrao moć, bogatstvo i časti koje daje nebeski Kralj. Njegovo je srce od najranije dobi bilo ispunjeno vjerom koja je samo rasla kako je odrastao. I nakon Kazimirove smrti Bog se njime služio da nadahne mnoge. Razmotri vlastite životne težnje i nastoj nasljedovati ovoga mladog kraljevića koji je odbacio laži ovoga svijeta, dajući prednost jedino vječnim istinama Kraljevstva Božjega.