Sveti Kasijan Imolski
- Slavi se
- 13. kolovoza
Sveti Kasijan Imolski u crkvenoj je predaji ostao učitelj čije su pisaljke postale oruđe mučeništva. Njegova priča stavlja odgoj pred zahtjevnu istinu: znanje i autoritet ne vrijede mnogo ako učitelj nije spreman vlastitim životom posvjedočiti ono što drži istinitim. Povijesnih pojedinosti o Kasijanu ima malo, ali njegov je kult u Imoli drevan i čvrsto povezan s mučeništvom.
Kasijan je živio u 4. stoljeću i djelovao kao učitelj u Forum Cornelii, današnjoj Imoli. Ne znamo pouzdano godinu njegova rođenja, a ni točan progon u kojemu je stradao. Neki izvori smještaju smrt u vrijeme cara Julijana Apostata, tradicionalno 13. kolovoza 363.; drugi je povezuju s Dioklecijanovim progonom početkom stoljeća. Sigurno je tek da ga najstarija predaja pamti kao kršćanskoga učitelja i mučenika.
Najutjecajniji opis njegova stradanja donio je krajem 4. stoljeća kršćanski pjesnik Prudencije. U pjesmi o mučenicima pripovijeda kako je u Imoli vidio prikaz Kasijana, vezana i izbodena željeznim pisaljkama. Prema toj predaji, vlasti su ga zbog odbijanja da žrtvuje poganskim bogovima predale njegovim učenicima. Oni su ga kažnjavali šiljcima kojima se pisalo po voštanim pločicama, pa je sredstvo pouke postalo sredstvo dugotrajne smrti.
Takav prizor ima snažnu pjesničku i ikonografsku narav. Ne možemo provjeriti svaki detalj — ni motive učenika ni riječi koje su mu pripisane — ali Prudencijevo svjedočanstvo pokazuje da je predaja o učitelju ubijenome pisaljkama bila poznata vrlo rano, blizu vremena u kojemu se Kasijanov kult već oblikovao. Kršćani su ga pokopali u Imoli, gdje su njegove relikvije čašćene i gdje je poslije podignuto svetište.
Pojedini kasniji izvori Kasijanu pripisuju službu liječnika ili prvoga biskupa Brixena. Ti se podatci vjerojatno oslanjaju na miješanje različitih svetaca istoga imena i ne treba ih uključivati u njegov životopis kao sigurne činjenice. Imolski Kasijan prije svega je učitelj i mučenik. Upravo ga mjesto i način stradanja razlikuju od drugih Kasijana iz kršćanske starine.
Kasijanova smrt ne opravdava osvetu učenika niti pretvara strogost učitelja u krepost. Kasnija pripovijest tvrdi da su se učenici svetili zbog školskih kazni, no taj motiv više otkriva dramatsku logiku priče nego provjerenu psihologiju sudionika. Teološko središte nalazi se drugdje: čovjek koji je druge učio pisanju vlastitom je krvlju potvrdio vjernost Kristu. Zato pisaljka u njegovoj ikonografiji istodobno govori o pozivu i mučeništvu.
Njegov se kult iz Imole proširio u druge krajeve. Kasijanu su posvećene crkve i katedrale, a zazivaju ga učitelji, učenici, stenografi i župni pisari. Štuje se i kao zaštitnik Imole te hrvatskoga Sukošana, čije je ime povezano sa svetim Kasijanom. Ti lokalni oblici štovanja pokazuju kako je drevni mučenik postao blizak zajednicama koje u učenju, pisanju i prenošenju riječi prepoznaju službu drugima.
Spomendan svetoga Kasijana slavi se 13. kolovoza, na tradicionalni datum njegove smrti. Njegov život ne nudi razrađenu biografiju, nego zgusnut znak: učitelj je najvjerodostojniji kada istina koju prenosi oblikuje i njega samoga. U Kasijanovu slučaju ta je vjernost bila iskušana do smrti. Crkva ga zato pamti kao zagovornika svih kojima su povjereni riječ, znanje i odgoj mladih.
