Sveti Karlo Lwanga i drugovi
- Životni vijek
- 1860. – 1886.
- Slavi se
- 3. lipnja
- Spomendan
Kanonizirao ih je papa Pavao VI. 18. listopada 1964.
„Ovo je mjesto gdje je Kristovo svjetlo zasjalo na vašoj zemlji osobitim sjajem. Ovo je bilo mjesto tame, Namugongo, gdje je Kristovo svjetlo snažno zasjalo u velikom ognju koji je progutao svetoga Karla Lwangu i njegove drugove. Neka svjetlo toga paljenice nikada ne prestane sjati u Africi! Herojska žrtva Mučenika pomogla je privući Ugandu i svu Afriku Kristu, pravomu svjetlu koje prosvjetljuje svakoga čovjeka (usp. Iv 1, 9). Muževi i žene svakoga roda, jezika, puka i naroda (usp. Otk 5, 9) odgovorili su na Kristov poziv, pošli za njim i postali članovi njegove Crkve, poput mnoštva koje iz godine u godinu hodočasti u Namugongo. Danas je i rimski biskup, nasljednik svetoga Petra, došao na hodočašće u svetište svetih ugandskih mučenika. Slijedeći stope pape Pavla VI., koji je ove sinove vaše zemlje uzdigao na čast oltara, a poslije bio i prvi papa koji je pohodio Afriku, i ja želim položiti osobit cjelov mira na ovo sveto tlo.“
Svake se godine milijuni hodočasnika iz Kenije, Tanzanije, Ruande, Ugande, Nigerije i drugih afričkih zemalja okupljaju u svetištu mučenika u Namugongu u Ugandi na onome što je postalo jedno od najvećih godišnjih okupljanja katolika na svijetu. Slavlje se održava na mjestu mučeništva svetoga Karla Lwange i njegova dvadeset i jednoga mladog druga 3. lipnja svake godine, na dan kada je većina tih mladića bila pogubljena.
Godine 1879. Bijeli oci, francuska rimokatolička družba apostolskoga života osnovana 1868., stigli su na dvor kralja Mutese I. od Bugande, današnje Ugande, te su dobili dopuštenje da osnuju misiju za poučavanje katoličke vjere. U to su vrijeme katolici, protestanti i muslimani svi nastojali pridobiti obraćenike u kraljevstvu Buganda. To nije bilo po volji domaćim poganskim svećenicima. Ipak, kralj Mutesa, koji je imao osamdeset i sedam žena i devedeset i osmero djece, bio je snošljiv prema sve tri vjere. Kada je kralj Mutesa umro 1884., jedan od njegovih sinova od desete žene, Mwanga II., zasjeo je na prijestolje sa šesnaest godina. Premda je isprva bio snošljiv, Mwanga je naposljetku postao uvjeren da su kršćani prijetnja njegovu prijestolju i njegovu spolno izopačenu načinu života.
U kraljevima Bugande bio je običaj da na svome dvoru imaju mnogo mladih dječaka, zvanih „paževi“, koji su obavljali svakodnevne službe kraljevskoga kućanstva. Među onim što je kralj Mwanga očekivao od tih mladića, od kojih su neki imali tek trinaest godina, bio je i pristanak na njegove spolne nasrtaje. Kad su neki od dječaka to odbili uz obrazloženje da su kršćani i da su kraljevi zahtjevi nemoralni, kralj se silno razgnjevio te se pobojao da će kršćani zavladati njegovim kraljevstvom i postati prijetnja njegovu prijestolju.
Dana 29. listopada 1885. anglikanskoga biskupa Jamesa Harringtona i neke njegove drugove ubio je kralj Mwanga nakon što su bili optuženi za urotu protiv kraljevstva. Nakon njihova mučeništva dvadesetpetogodišnji Josip Mukasa Balikuddembe, predstojnik kraljeva kućanstva, prekorio je kralja zbog njegovih postupaka. Josip je bio katolički katehist odgovoran za poučavanje mnogih dječaka na kraljevskom dvoru katoličkoj vjeri. Dana 5. studenoga 1885. kralj je dao odrubiti glavu Josipu i uhititi njegove katoličke sljedbenike. Potom je katekumena Karla Lwangu postavio za predstojnika svoga kućanstva. Karlo je znao da bi on mogao biti sljedeći, pa je još istoga dana zatražio i primio krštenje od Bijelih otaca, zajedno s mnogim dječacima koje je katehizirao.
Dana 25. svibnja 1886. kralj Mwanga ubio je još dvojicu kršćanskih članova svoga dvora. Katehist Karlo Lwanga, bojeći se za vječno spasenje dječaka koji su još bili katekumeni, sam je krstio ostale dječake. Kasnije toga dana kralj je okupio sve članove svoga kućanstva i zapovjedio im da se odreknu kršćanske vjere ili da se suoče s mučenjem i smrću. Karlo je hrabro ispovjedio svoju vjeru u Krista, a mnogi su dječaci učinili isto s njime. Razjareni kralj naredio je da budu pogubljeni u Namugongu, tradicionalnom mjestu javnih smaknuća.
Do Namugonga se pješice putovalo dva dana. Dok su dječaci išli pod okrutnim nadzorom krvnika, mnogi su putem bili tučeni, vezani zajedno užetima. Trojica su ubijena usput, a jednoga je usmrtio njegov vlastiti otac jer se odbio odreći vjere. Nakon što su 27. svibnja stigli na mjesto smaknuća, dječaci su čekali sedam dana dok su se vršile priprave. Za to su vrijeme bili izgladnjivani, premlaćivani i svezani na rukama i nogama, iščekujući smrt. Karlo je prvi bio okrutno i bolno ubijen. Njegovi su mučitelji zapalili samo malu vatru pod njegovim nogama kako bi dulje trpio. Prenosi se da je Karlo rekao svojim krvnicima: „Spaljujete me, ali to je kao voda kojom me polijevate da me operete. Molim vas, obratite se i postanite kršćani kao ja.“ Dok ga je plamen proždirao, netom prije smrti Karlo je zavapio nasljedujući našega Gospodina: „Bože moj! Bože moj!“ Ubrzo nakon toga i ostali su dječaci bili mučeni i ubijeni na isti način. Umirali su moleći naglas Oče naš. Ukupno su dvadeset i dvojica mladića i dječaka podnijela mučeništvo te su poslije proglašeni svetima u Rimokatoličkoj Crkvi. Uz njih su mučeništvo podnijela i dvadeset i trojica anglikanaca.
U vrijeme svojega mučeništva dvadesetšestogodišnji Karlo Lwanga i njegovi mladi drugovi nisu ni mogli zamisliti da će se jednoga dana na mjestu njihova pogubljenja svake godine okupljati milijuni ljudi kako bi ih častili i tražili njihov zagovor. Kralj Mwanga isprva je mislio da će iskorijeniti kršćanstvo ubivši jednoga kršćanina. To je samo nadahnulo druge da se obrate. Nakon što je Mwanga pobio još desetke njih, plamen koji ih je spaljivao pretvorio se u plamen vjere koji je nadahnuo bezbrojne druge. Uganda i mnoge druge afričke zemlje danas su kršćanske zemlje, dobrim dijelom zahvaljujući svjedočanstvu vjere koje su dali ti mladići i dječaci. U Poslanici Rimljanima 8, 28 stoji: „A znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube; s onima koji su po njegovoj odluci pozvani.“ U slučaju ugandskih mučenika, njihova je smrt uistinu bila na dobro. Njihovo spaljeno tijelo postalo je miomiris koji je prekrio taj poganski narod, privlačeći mnoge vjeri u Krista.
Dok častimo ove junačke mlade mučenike, prisjeti se istine da Bog može svako zlo i svaku patnju koju podnosiš okrenuti na dobro kada ih sjediniš s Kristovim patnjama. Dopusti da te ovi mučenici i ono što je uslijedilo nakon njihove smrti nadahnu i uvjere kako sve doista vodi dobru kada ljubimo Boga i prihvaćamo njegovu svetu volju.
Molitva
Sveti Karlo Lwanga i drugovi, plamen vjere gorio je u vašim srcima dok je plamen vaših krvnika proždirao vaša zemaljska tijela. Svjedočanstvo koje ste dali svojim mučeništvom postalo je iskra koja je zapalila vjeru u Krista u cijeloj Ugandi i diljem Afrike. Molite za mene da imam vjeru kakvu ste vi imali, kako bi Bog svaku patnju i svaki križ koji podnosim mogao preobraziti u dobro. Sveti Karlo i drugovi, molite za mene. Isuse, uzdam se u Tebe.