Preskoči na sadržaj

Sveti Carlo Acutis

Životni vijek
1991. – 2006.
Slavi se
12. listopada
Rodno ime
Carlo Maria Acutis

Sveti Carlo Acutis rodio se 3. svibnja 1991. godine u Londonu, gdje su u to vrijeme živjeli njegovi roditelji Andrea Acutis i Antonia Salzano. Kršten je ubrzo nakon rođenja, 18. svibnja, u crkvi Gospe Žalosne. Kada je imao nekoliko mjeseci, obitelj se preselila u Milano, grad u kojemu će Carlo odrasti, pohađati školu, steći prijatelje i, u sasvim običnim okolnostima mladenačkoga života, sazrijevati u svetosti. Hrvatska Wikipedija

Njegov život izvana nije izgledao neobično. Volio je računala, filmove, videoigre, planinarenje, životinje i društvo svojih vršnjaka. Bio je mladić svoga vremena: poznavao je tehnologiju, zanimalo ga je kako funkcionira digitalni svijet i rado je učio nove stvari. Ipak, u središtu njegova života nije stajalo računalo, uspjeh ili zabava, nego Isus Krist. Carlo je razumio da svaki talent koji primamo može postati put ljubavi prema Bogu i služenja bližnjima.

Već je kao dijete pokazivao osobitu ljubav prema Presvetoj Djevici Mariji. Rado je molio krunicu i Mariju smatrao svojom nježnom nebeskom Majkom. Prvu svetu pričest primio je 16. lipnja 1998., kada mu je bilo sedam godina. Od toga je vremena Euharistija postala osovina njegova duhovnog života. Nastavljao je redovito sudjelovati na svetoj misi, ostajati u molitvi pred svetohraništem i pristupati sakramentu pomirenja. Nije tražio izvanredne znakove; njegov se put prema svetosti gradio u vjernosti malim, svakodnevnim susretima s Gospodinom. Hrvatska Wikipedija

Carlo je znao da kršćanska vjera nije tek niz pravila ni puka pripadnost nekoj zajednici. Za njega je vjera bila prijateljstvo s Isusom. Zato je nastojao živjeti čisto, istinito i velikodušno. U školi i među prijateljima nije se postavljao iznad drugih, nego je pokušavao biti blizak svima, osobito onima koje su drugi lako previdjeli. Pomagao je siromašnima, starijima, osobama s invaliditetom i strancima. Njegova pobožnost nikada nije bila zatvorena u privatnost: ljubav koju je primao u molitvi pretačala se u pažnju, strpljenje i konkretna djela milosrđa.

Posebno je volio Euharistiju. U njoj je prepoznavao živu Kristovu prisutnost, izvor snage za svakodnevni život i svjetlo za donošenje odluka. Želio je da i drugi otkriju tu tajnu vjere. Stoga je, služeći se svojim informatičkim znanjem, počeo prikupljati i uređivati materijale o euharistijskim čudima priznatima u povijesti Crkve. Uložio je mnogo vremena u pripremu izložbe i virtualnoga muzeja, želeći pokazati koliko je Crkva kroz stoljeća čuvala vjeru u Isusovu stvarnu prisutnost u Euharistiji. Poslije njegove smrti ta je izložba obišla mnoge zemlje i pomogla velikomu broju ljudi da ponovno razmišljaju o središtu katoličke vjere. Hrvatska Wikipedija

Njegova je posebnost bila u tome što nije odvajao suvremeni život od Evanđelja. Carlo nije gledao na internet i nove tehnologije kao na nešto što nužno udaljava od Boga. Umjesto toga, želio ih je upotrijebiti odgovorno: kao sredstva za prenošenje istine, ljepote i dobrote. Njegov primjer i danas govori mladima da digitalni svijet ne mora postati mjesto površnosti, ovisnosti ili samoće. Može postati prostor svjedočenja, znanja, susreta i naviještanja Krista, ako se njime služi srce koje poznaje svoj pravi cilj.

Početkom listopada 2006. Carlo je teško obolio od akutne leukemije. Bolest je brzo napredovala, no nije izgubio mir ni povjerenje u Boga. Svoje je patnje prikazivao za papu i za Crkvu. Preminuo je 12. listopada 2006. godine, u dobi od petnaest godina. Njegova kratka zemaljska životna staza ostala je snažno svjedočanstvo da svetost nije pitanje dugoga života, velikih izvanjskih djela ili iznimna položaja, nego potpunoga predanja Bogu u onome što nam je povjereno.

Njegovi se zemni ostatci nalaze u Svetištu razodijevanja u Asizu, gradu svetoga Franje. Ondje mnogi hodočasnici dolaze moliti, zahvaljivati i tražiti zagovor mladoga sveca koji tako uvjerljivo pokazuje da je moguće živjeti Evanđelje u školskim klupama, u obitelji, među prijateljima, na ulici i pred ekranom računala. Hrvatska Wikipedija

Carlo Acutis proglašen je blaženim 10. listopada 2020. u Asizu, a papa Lav XIV. proglasio ga je svetim 7. rujna 2025. godine. Crkva ga danas časti kao mladoga laika koji je u Euharistiji pronašao srce svojega života, a u ljubavi prema bližnjemu dokaz istinske vjere. Vatikan

Sveti Carlo Acutis podsjeća nas da nitko nije premlad za svetost. Njegov život poziva da se ne zadovoljavamo prolaznim stvarima, nego da u svakom danu tražimo Krista: u svetoj misi, molitvi, sakramentima, obitelji, prijateljima i potrebitima. On je primjer mladosti koja nije izgubljena u buci svijeta, nego otvorena za nebo.

Sveti Carlo Acutis, zagovaraj nas da i mi naučimo živjeti tako da nam Isus bude put, istina i život.

Molitve i pobožnosti

Prijavi grešku u životopisu
Sveti Carlo Acutis, momak u crvenoj majici, katolički svetas
carloacutis.com