Sveti Kamilo de Lellis

Život svetoga Kamila de Lellisa

Ljudski gledano, Kamilo nije bio vjerojatan kandidat za svetost. Majka mu je umrla dok je još bio dijete, otac ga je zanemarivao, a odrastao je s pretjeranom sklonošću kocki. U sedamnaestoj godini obolio je od bolesti noge koja ga je pratila cijeloga života. U Rimu je stupio u bolnicu San Giacomo za neizlječive, i kao bolesnik i kao poslužitelj, ali je nakon devet mjeseci otpušten zbog svadljivosti. Tri je godine služio u mletačkoj vojsci.

Zatim je, u zimi 1574., kad su mu bile dvadeset i četiri godine, Kamilo de Lellis prokockao sve što je imao — ušteđevinu, oružje, doslovno sve do košulje na sebi. Prihvatio je posao u kapucinskom samostanu u Manfredoniji, a jednoga ga je dana propovijed poglavara toliko duboko ganula da je započeo obraćenje koje mu je promijenilo život. Ušao je u kapucinski novicijat, ali je bio otpušten zbog naizgled neizlječive rane na nozi. Nakon još jednoga razdoblja službe u San Giacomu vratio se kapucinima, no ponovno je bio otpušten iz istoga razloga.

Opet se vrativši u San Giacomo, svojom je predanošću zaslužio da bude postavljen za upravitelja. Kamilo de Lellis posvetio je ostatak života brizi za bolesnike. Zajedno sa Svetim Ivanom od Boga proglašen je zaštitnikom bolnica, medicinskih sestara i bolesnika. Po savjetu svojega prijatelja Svetoga Filipa Nerija studirao je za svećeništvo i zaređen je u dobi od trideset i četiri godine. Protivno savjetu svojega prijatelja, Kamilo je napustio San Giacomo i osnovao vlastitu družbu. Kao poglavar, velik je dio vlastitoga vremena posvećivao njezi bolesnika.

Ljubav prema bližnjemu bila je njegova prva briga, ali je i tjelesnim vidovima bolničkoga života posvećivao marljivu pozornost. Kamilo je ustrajavao na čistoći i na stručnoj osposobljenosti onih koji su služili bolesnima. Članovi njegove zajednice obvezivali su se služiti zatvorenicima i osobama zaraženima kugom, kao i onima koji su umirali u privatnim kućama.

Neki od njegove braće bili su 1595. s postrojbama koje su se borile u Ugarskoj i Hrvatskoj te su tako osnovali prvu zabilježenu vojnu poljsku ambulantu. U Napulju su on i njegova braća odlazili na galije zahvaćene kugom kojima nije bilo dopušteno pristati uz obalu. Otkrio je da neke ljude pokapaju žive pa je naredio svojoj braći da nastave molitve za umiruće još petnaest minuta nakon prividne smrti.

Sam Kamilo de Lellis cijeloga je života trpio od bolesti noge. U svojoj je posljednjoj bolesti ustajao iz vlastitoga kreveta kako bi provjerio treba li drugim bolesnicima u bolnici pomoć.

Razmišljanje

Svece stvara Bog. Roditelji doista trebaju njegovati vjeru u svojoj djeci; muževi i žene trebaju surađivati kako bi produbili milost svojega krštenja; prijatelji trebaju podupirati jedni druge. Ali sav ljudski trud samo je dijeljenje božanske snage. Svi moramo nastojati kao da sve ovisi o nama. No samo Božja snaga može ispuniti Božji naum — učiniti nas sličnima sebi.

Sveti Kamilo de Lellis zaštitnik je:

bolnica

medicinskih sestara

zdravstvenih djelatnika

bolesnika