Sveti Kamil de Lellis

Kamil je rođen u Napuljskom Kraljevstvu. Njegova majka bila je u poznim četrdesetim godinama kad ga je rodila, a otac mu je bio vojnik koji je često izbivao od kuće. Prije njegova rođenja, majka je usnula san da će roditi sina koji će na prsima nositi crveni križ i predvoditi druge s istim križem. Međutim, Kamilova je majka umrla dok je još bio mlad, ostavivši ga uglavnom prepuštena samome sebi. U tinejdžerskim godinama Kamil se pridružio ocu u vojnim pohodima, gdje je pao u porok kockanja i neprestano iskusivao krajnju oskudicu. U jednome pohodu ranio je nogu, koja nikada nije kako treba zacijelila.

Kad je Kamilu bilo oko dvadeset i pet godina, njegova je vojna postrojba bila raspuštena pa je stigao do jednoga franjevačkog samostana, gdje je dobio skroman posao. Jednoga dana svet fratar razgovarao je s njim i rekao mu: „Bog je sve. Ostalo je ništa. Treba spasiti svoju dušu koja ne umire.“ To je duboko djelovalo na Kamila. Ubrzo nakon toga pao je na koljena i molio: „Gospodine, sagriješio sam. Oprosti ovom velikom grešniku! Kako sam nesretan bio tolike godine što te nisam poznavao i što te nisam ljubio. Gospodine, daj mi vremena da dugo plačem zbog svojih grijeha.“ Nakon toga prvog obraćenja zamolio je fratre da ga prime kao iskušanika, ali je njegova molba bila odbijena zbog rane na nozi koja nije zacjeljivala.

Budući da je rana na njegovoj nozi bila proglašena neizlječivom, Kamil je otputovao u Rim i našao posao u bolnici svetoga Jakova za neizlječive. Ondje je primao liječenje dok je istodobno skrbio za bolesne i umiruće. Usto je počeo živjeti životom duboke molitve i pokore.

U to vrijeme bolnice za umiruće nisu bile onakve kakve su danas. Mnogi bolnički djelatnici bili su odbačenici društva. Skrb za bolesne i umiruće smatrala se niskim i nepoželjnim poslom, i mnogi su je obavljali samo da bi skromno preživjeli, a ne kao iskreno djelo milosrđa. Kamilova novootkrivena vjera i pokornički život učinili su ga zamjetljivim u bolnici. Postao je takvo nadahnuće da je bio postavljen za ravnatelja bolnice. Kao ravnatelj pokušao je osnovati laičko udruženje karitativnih bolničkih djelatnika, ali su se njegovi napori pokazali bezuspješnima. Na njegovu sreću upoznao je Svetoga Filipa Nerija, koji je postao njegov duhovni voditelj. Sveti Filip hrabrio ga je u njegovu djelu i predložio mu da postane svećenik kako bi njegov poziv donio puni plod. Tako je, uz pomoć Svetoga Filipa, našao dobročinitelja, dovršio teološki studij i bio zaređen za svećenika u dobi od trideset i četiri godine.

Kao svećenik, on i njegova skupina milosrdnih bolničkih djelatnika počeli su služiti bolesnima u bolnici Duha Svetoga u Rimu. Ostavili su snažan dojam. Nisu služili zbog novca ni zato što nisu mogli naći drugi posao. Služili su iz ljubavi, prema pozivu koji im je dao Bog. Osim što su skrbili za one u bolnici, služili su i bolesnicima vezanima uz dom te svima koje bi našli bolesne ili na umoru. Godine 1586., nakon što je Kamil bio svećenik tek dvije godine, papa Siksto V. službeno je odobrio njegovu novu družbu, nazvanu Red regularnih klerika, službenika bolesnih (M.I.), kasnije poznatu kao kamilijanci. Osim triju uobičajenih zavjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti, polagali su i četvrti zavjet „služenja siromašnim bolesnicima, pa i onima zaraženima kugom, u njihovim tjelesnim i duhovnim potrebama, čak i uz opasnost vlastitoga života, čineći to iz iskrene ljubavi prema Bogu“. Godine 1591. papa Grgur XV. uzdigao je družbu na razinu redovničkoga reda. Nosili su crni habit s velikim crvenim križem preko prsiju, upravo kako je njegova majka usnula prije njegova rođenja.

U godinama koje su slijedile, otac Kamil i njegov novi red službenika bolesnih proširili su se na druge bolnice i gradove, skrbili su za oboljele od raznih pošasti i njegovali vojnike ranjene u boju. Do vremena Kamillove smrti red se proširio po cijeloj Italiji pa čak i u Ugarsku. Premda mu je ranjena noga tijekom cijeloga života ostala izvorom velike patnje, nikada nije dopustio da ga to odvrati od njegova poslanja, pa ni onda kad je morao puzati do bolesnikove postelje. Njegova je svetost bila očita, kao i darovi proroštva i ozdravljanja. Nakon njegove smrti osnovane su i redovnice prema karizmi njegova reda, kao i laička udruženja.

Služeći siromašnima i bolesnima, Sveti Kamil služio je Kristu. Kad je služio onima koji su najviše trpjeli, s najodbojnijim bolestima, privlačili su ga kao što ga je privlačio Krist patnik. Njegova nježnost i suosjećanje mnogo su pridonosili njihovu tjelesnom dobru, ali još više njihovim vječnim dušama.

Dok častimo ovoga velikog utemeljitelja i svetog obraćenika, promotrimo suprotnost koju nalazimo u njegovu životu. Bio je gotovo napušten i kao mladić pao je u težak grijeh, ali ga je Bog dotaknuo i preobrazio te po njegovu životu učinio velika djela. Dok promišljaš o njegovu životu, promisli i o vlastitim slabostima i grijesima te znaj da uvijek postoji nada za tebe i za druge, i da Bog može preobraziti tvoj život na slavan način, čineći velika djela u tebi i po tebi.