Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije

Nebeski je Otac poslao svoga Sina na svijet da se rodi od Djevice Marije. Otac je izabrao onu koja je Bezgrješno Začeće da u svojoj utrobi nosi njegova Sina, donese ga na svijet i odgaja ga od djetinjstva do zrele dobi. No Otac je također trebao izabrati i poočima za svoga božanskog Sina. Od svih ljudi u Izraelu koje je mogao izabrati, izabrao je Josipa iz Nazareta, tesara. Današnja svetkovina ne iskazuje čast samo njemu, nego nas upućuje i na njegov bračni vez s Blaženom Djevicom Marijom te na učinak koji je taj brak imao ne samo na njega, Mariju i Isusa, nego i na nas kao udove Kristova Tijela.

Josip je vjerojatno rođen u malenom gradu Betlehemu, gdje se rodio i Isus, ali se nakon povratka iz Egipta s Marijom i Isusom nastanio u Nazaretu kako bi Isusa sačuvao od Arhelaja, judejskoga vladara. Premda o njemu postoji više apokrifnih spisa iz prvih stoljeća, o njemu se sa sigurnošću ne zna ništa osim onoga što sadrže Evanđelja. No Evanđelja nam govore sve što trebamo znati o tom svetom, poslušnom i pravednom mužu, kojemu je bila povjerena vlast nad Božjim Sinom i koji i dalje vrši svetu vlast nad cijelom Crkvom.

Sveti Josip bio je doista Isusov otac. O toj istini sveti Augustin piše: „Zbog vjernosti njihova ženidbenog zajedništva oboje zaslužuju da ih se naziva Kristovim roditeljima, ne samo majku nego i oca, koji je bio roditelj na isti način kao što je bio suprug majke: duhom, a ne tijelom.“ Josipovo očinstvo jasno se očituje i u činjenici da mu je anđeo povjerio odgovornost da nadjene ime Isusu: „Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus…“ (Matej 1, 21).

Sveti Josip bio je poslušan nebeskom Ocu, a ta je poslušnost produbila njegovo jedinstvo s Marijom, njegovom suprugom, čineći njihov brak idealnom obitelji za Božjega Sina. Papa sveti Ivan Pavao II. govori o tome u svojoj apostolskoj pobudnici Otkupiteljev čuvar kada kaže: „Može se reći da je ono što je Josip učinio na posve osobit način ujedinilo njega s Marijinom vjerom. Prihvatio je kao istinu koja dolazi od Boga upravo ono što je ona već prihvatila pri Navještenju“ (br. 4). Poslušnost svetoga Josipa jasno se vidi u njegovu odgovoru na četiri sna u kojima anđeo poučava Josipa kako najbolje čuvati i štititi Božjega Sina. Josip odmah djeluje, u poslušnosti, prema anđelovim uputama. Dokument Drugoga vatikanskog koncila Dei Verbum kaže: „Bogu objavitelju treba iskazati ‘poslušnost vjere’, kojom čovjek slobodno svega sebe predaje Bogu iskazujući ‘potpun posluh razuma i volje Bogu koji objavljuje’ te dragovoljno pristaje uz Objavu što ju je On dao“ (br. 5). Budući da je poslušnost svetoga Josipa bila potpuna, ta ga je poslušnost potpuno sjedinila s Blaženom Djevicom Marijom u njezinoj poslušnosti i s nebeskim Ocem. Njegova poslušnost Ocu također mu omogućuje da postane moćno sredstvo Očeve vlasti na zemlji, koja se vrši po njemu.

Sveti Josip vršio je Očevu vlast štiteći Božjega Sina i očekujući od Sina poslušnost kao njegov zemaljski otac. Da je Isus bio poslušan Josipu, jasno je iz Evanđelja: „Siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan…“ (Luka 2, 51). Božji je Sin mogao biti poslušan samo volji svoga Oca. Stoga, da bi Josip mogao vršiti vlast nad Isusom, nije smio provoditi ništa drugo doli Očevu volju, kojoj je i sam bio poslušan.

Dana 8. prosinca 1847. papa Pio IX. proglasio je svetoga Josipa sveopćim zaštitnikom i čuvarom Katoličke Crkve. Taj jedinstveni naslov odražava istu istinu po kojoj je Marija Bogorodica i Majka cijele Crkve. Budući da je ona majka Božjega Sina, a mi, Crkva, udovi Kristova Tijela, ona je naša Majka. A budući da je Josip bio otac Božjega Sina, njegov čuvar i zaštitnik, nad kojim mu je bila dana vlast i od kojega je primao poslušnost, i mi se možemo pouzdati u Josipovu zaštitu nad nama. Moramo imati pouzdanja da se podvrgnemo njegovoj duhovnoj vlasti u svome životu, jer smo udovi Kristova Tijela.

Dok danas častimo svetoga Josipa kao Marijina muža, razmatrajmo učinak te jedinstvene bračne veze. Sveti Josip nije bio savršen, ali njegova potpuna poslušnost Očevoj volji i njegovo bračno jedinstvo s Majkom Božjom čine ga našim ocem, kao što je bio i Isusov otac. Kao otac pun ljubavi, on će nas usmjeravati vlašću Boga Oca, štitit će nas u vremenima nevolje kao što je štitio Isusa i Mariju te ga uvijek moramo promatrati kao onoga koji je na jedinstven način izabran da bude otac obitelji kojoj pripadamo.