Sveti Josip Radnik

Spomendan svetoga Josipa Radnika promatra poznatoga zaručnika Blažene Djevice Marije kroz dostojanstvo njegova svakodnevnog rada. Ne uvodi drugoga Josipa niti ponavlja cijeli njegov životopis. U središtu je nazaretski dom u kojemu rad postaje tih oblik ljubavi: Josip svojim rukama služi Mariji i Isusu te sudjeluje u Božjoj skrbi za povjerenu obitelj.

Evanđelja o Josipovu radu govore vrlo malo. Matej Isusa povezuje s „drvodjeljinim sinom”, a Marko Isusa naziva drvodjeljom. Grčka riječ može označavati obrtnika koji radi s drvom, kamenom i drugim građevnim materijalima, pa hrvatski nazivi stolar i tesar izražavaju predaju, ali ne iscrpljuju mogući opseg njegova zanata. Pouzdana jezgra jest da je Josip pripadao svijetu ručnoga rada.

Isusove skrivene godine u Nazaretu protekle su unutar toga obiteljskog života. Luka kaže da je bio poslušan Mariji i Josipu. Kršćanska predaja u tome vidi i Isusovo sudjelovanje u Josipovu radu: Sin Božji prihvatio je ljudsko odrastanje, učenje zanata, napor i ritam običnoga dana. Rad time nije ostao izvan otajstva utjelovljenja.

Knjiga Postanka opisuje naporan rad kao dio svijeta ranjena grijehom, ali Sveto pismo također prikazuje čovjeka pozvana obrađivati i čuvati stvoreni svijet. Kršćansko razumijevanje zato ne proglašava svaki oblik rada dobrim samim time što donosi proizvod ili dobit. Rad ima dostojanstvo kada služi osobi, obitelji i zajedničkomu dobru; izopačuje se kada čovjeka pretvara u sredstvo, ugrožava mu život ili mu uskraćuje pravedan plod truda.

Crkva je tijekom industrijskoga doba sve snažnije povezivala štovanje svetoga Josipa s radnicima. Papa Lav XIII. krajem 19. stoljeća isticao ga je kao uzor obiteljskoga života i rada. Papa Pio XII. ustanovio je 1955. spomendan svetoga Josipa Radnika na 1. svibnja. Time je dan međunarodno povezan s radničkim pitanjem dobio izričito kršćansko osvjetljenje.

Liturgijski izbor datuma nije pokušaj da se radničku povijest izbriše ili prisvoji. On iz evanđelja nudi mjerilo prema kojemu gospodarstvo postoji radi čovjeka. Josipov rad nema sjaj javnoga uspjeha, a ipak uzdržava dom u kojemu odrasta Isus. Njegova skrovitost proturječi shvaćanju da vrijednost rada ovisi samo o zaradi, društvenom položaju ili vidljivom priznanju.

Josip je zaštitnik radnika upravo kao čovjek odgovornosti, šutnje i vjernosti. To ne znači da se radnicima preporučuje nijema pomirenost s nepravdom. Skrb za obitelj uključuje pravo na sigurne uvjete, pravednu plaću, odmor i mogućnost sudjelovanja u zajednici. Radnik ima dostojanstvo prije svojega učinka, jer je osoba stvorena na Božju sliku.

Spomendan 1. svibnja poziva vjernike da Bogu prinesu vlastiti rad, mole za nezaposlene, iscrpljene i izrabljivane te preispitaju načine na koje koriste tuđi trud. U svetom Josipu rad se ne odvaja od ljubavi. Njegova radionica postaje mjesto na kojemu se vjernost Bogu mjeri brigom za ljude koji su nam povjereni.