Sveti Josip Radnik
- Slavi se
- 1. svibnja
- Neobvezni spomendan
Zaštitnik / zaštitnica
Rad je bio svakodnevni izraz ljubavi u životu Nazaretske obitelji. Evanđelje pobliže određuje kakav je posao Josip obavljao da bi uzdržavao svoju obitelj: bio je tesar. Ta jednostavna riječ sažima čitav Josipov život. Za Isusa su to bile skrivene godine, godine na koje Luka upućuje nakon što je ispripovjedio događaj u Hramu: „I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan“ (Lk 2, 51). Tu Isusovu „podložnost“ ili poslušnost u nazaretskom domu treba shvatiti i kao dioništvo u Josipovu radu. Naučivši zanat svojega poočima, bio je poznat kao „tesarov sin“. Ako je Nazaretska obitelj primjer i uzor ljudskim obiteljima u redu spasenja i svetosti, onda je to po analogiji i Isusov rad uz Josipa tesara.
Svako doba ima svoje izazove. Stoga je svakom dobu potreban uzor na koji će se ugledati i koji će vjernima pomoći da se snađu u posebnim izazovima svojega vremena. Tijekom devetnaestoga i dvadesetoga stoljeća Sveti Josip osobito je stavljan pred vjernike koji su bili zauzeti svakodnevnim trudom rada kako bi dostojanstveno i s ljubavlju uzdržavali sebe i svoje obitelji.
Rad nije bio dio Božjega izvornog nauma za čovječanstvo. Prisjetimo se da je, kada su Adam i Eva bili izgnani iz Edenskoga vrta, Bog rekao Adamu: „Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti…“ Tako je rad „u znoju lica svoga“ posljedica istočnoga grijeha. Ipak, tu posljedicu ne smijemo promatrati kao nešto zlo, nego kao sredstvo po kojem sada ispunjavamo svoje ljudsko poslanje. Ljudski rad ima dostojanstvo jer je čin poslušnosti volji Božjoj i sudjelovanje u Božjem djelu, djelu stvaranja.
Poziv da se Svetomu Josipu utječemo kao zaštitniku radnika pojavio se tijekom posljednja dva stoljeća, dok su društva prolazila kroz silovite društvene i gospodarske promjene. Sve do osamnaestoga stoljeća većina je društava uglavnom ostajala onakva kakva su oduvijek bila. Većina ljudi obrađivala je zemlju i uzgajala životinje kako bi pribavila hranu svojim obiteljima. Neki su se bavili raznim zanatima: tesarskim, kovačkim, krojačkim, pekarskim ili postolarskim. S usponom industrijske revolucije u devetnaestom stoljeću društva su se počela mijenjati. Razvijeni su strojevi za obavljanje poslova koji su se dotad radili rukom. Radnici su se preseljavali u gradove da rade u tvornicama masovne proizvodnje, a mnogi su pojedinačni obrtnici ostajali po strani. I premda se proizvodnja povećala, pojavile su se i nove zloporabe. Dječji rad, dugo radno vrijeme, nesigurno radno okruženje i niske nadnice bili su među novim problemima. Ti su problemi osobito pogađali obiteljski život. Kao odgovor na te nove društvene poteškoće, Crkva je uzdigla Svetoga Josipa kao uzor koji svi trebaju nasljedovati.
Godine 1889. papa Lav XIII. uputio je vjernike na Svetoga Josipa. Kapitalizam bez nadzora počeo je razarati obitelji jer je dobit počela postajati ciljem rada, umjesto da rad bude sredstvo uzdržavanja vlastite obitelji. Još je veću zabrinutost izazvalo širenje filozofije socijalizma, povezane s ateizmom. Socijalizam se prikazivao kao prijatelj i saveznik radnika, ali je to činio na objektivno iskrivljen način. Nastojao je ukloniti religiju, obitelj i privatno vlasništvo. Umjesto toga, svaki je pojedinac trebao postati podložnik države, dok bi država zauzela mjesto Boga. Rad je bio za domovinu, a ne ponajprije za skrb o vlastitoj obitelji. U Svetome Josipu radnici su imali onoga na koga su se mogli ugledati. Sveti Josip nije radio da bi se obogatio. Nije bio sluga države. Nije bio potlačeni radnik kojega bi trebalo osloboditi. Bio je obiteljski čovjek koji je nalazio dostojanstvo u radu dok je na ponizan način uzdržavao svoju obitelj.
Dana 1. svibnja 1955., u govoru Katoličkom udruženju talijanskih radnika, papa Pio XII. učinio je pobožnost prema Svetome Josipu još jednim korakom snažnijom. Suočio se s rastućim prijetnjama komunizma i njegove socijalističke filozofije ljudskoga rada i obiteljskoga života ustanovivši blagdan Svetoga Josipa Radnika. „Ponizni obrtnik iz Nazareta ne samo da pred Bogom i pred svetom Crkvom utjelovljuje dostojanstvo radnika, nego je i trajni brižni čuvar vas i vaših obitelji.“ Za blagdan je izabran 1. svibnja jer su socijalističke zemlje toga dana slavile „Međunarodni praznik rada“. Katolički blagdan, koji časti radnika u osobi Svetoga Josipa, bio je prikladan način suprotstavljanja socijalističkoj ideologiji i vraćanja dostojanstva rada na njegovo pravo mjesto.
Premda su socijalizam i komunizam u mnogim dijelovima svijeta oslabjeli, oni nipošto nisu nestali. Njihove filozofije i dalje prožimaju mnoge političke sustave. Kapitalizam bez nadzora također ostaje prijetnja zdravomu ljudskom razvoju i obiteljskom životu kada opće dobro bude zasjenjeno sebičnim probitkom. Odgovor je jednostavan: pođite k Svetomu Josipu! Ne moramo postati intelektualci koji razumiju sve gospodarske i političke sustave našega doba. Umjesto toga, svi se moramo okrenuti svetim uzorima koje možemo nasljedovati. Za radnika i za obitelj Sveti Josip je pravedan muž, vjeran suprug i otac, marljiv radnik kojemu je obitelj prva briga, čuvar i zaštitnik, poslušan sluga Božji, ponizan i skriven od pozornosti, ali vjeran u svemu što čini.
Dok častite Svetoga Josipa Radnika, razmatrajte i vlastiti poziv da sudjelujete u dostojanstvu rada. Čineći to, stavite svoj rad u ispravnu perspektivu. Koji je cilj vašega rada? Radite li pretjerano, tražeći pretjeranu dobit? Mrmljate li protiv svojega rada i osjećate li kao da je on ispod vas, kao da vas sprječava u osobnom ispunjenju? Nastojte ići kreposnim putem Svetoga Josipa. Radite marljivo kako biste ispunili svoj životni poziv te izbjegavajte pretjerivanja i krajnosti. Stvoreni smo za ljubav, za obitelj, za vjeru, za milosrđe, za slavu Božju i za spasenje duša. Ako su vaši životni ciljevi išta drugo osim toga, tada pođite k Svetomu Josipu Radniku i izaberite ga za svoj uzor.
Molitva
Sveti Josipe, Bog ti je u životu povjerio veliku odgovornost, koju si prihvatio s predanom ljubavlju i marljivim radom. Nalazio si dostojanstvo u svojim naporima dok si, skrbeći se za svoju obitelj, nastojao vršiti volju Božju. Molim te, zagovaraj me da uvijek zadržim ispravan red prvenstava u životu, da nikada ne uzmaknem od svoje dužnosti rada i da nikada ne radim uzalud radi sebične dobiti. Danas i uvijek biram te za svoj uzor i zagovornika. Sveti Josipe, moli za mene. Isuse, uzdam se u Tebe.
