Sveti Josip Freinademetz

Josip Freinademetz rodio se 15. travnja 1852. u Oiesu, malome naselju u dolomitskoj dolini Val Badiji. Njegov je rodni kraj tada pripadao Tirolu pod austrijskom vlašću, a danas je u Južnom Tirolu u Italiji. Odrastao je u ladinskom jezičnom okruženju, u obitelji u kojoj je primio jednostavnu i postojanu vjeru. Kršten je na dan rođenja. Iz toga je zavičaja krenuo putem svećeništva, a potom u Kinu, gdje je proveo najveći dio svojega svećeničkog života.

Teologiju je studirao u biskupijskom sjemeništu u Bressanoneu, poznatom i pod njemačkim imenom Brixen. Već je tijekom studija ozbiljno razmišljao o misijskom pozivu. Za svećenika je zaređen 25. srpnja 1875. i poslan u zajednicu svetoga Martina, u San Martin de Toru, blizu rodnoga kraja. Ondje je služio ljudima čiji su mu jezik i način života bili bliski te je stekao njihovu naklonost. Ipak, želja da pođe u misije nije ga napuštala ni dok je obavljao svoje prve svećeničke dužnosti.

Dvije godine nakon ređenja povezao se s Arnoldom Janssenom, koji je u Steylu u Nizozemskoj osnovao misijsku kuću. Iz te se ustanove razvila Družba Božje Riječi. Uz dopuštenje svojega biskupa Josip je u kolovozu 1878. došao u Steyl i započeo pripremu za misijsko djelovanje. Time je njegov dotadašnji poziv dobio konkretan smjer: ostavio je službu u zavičaju i pridružio se zajednici koja je svećenike pripremala za naviještanje evanđelja u drugim zemljama.

Misijski je križ primio 2. ožujka 1879. te je s drugim misionarom Družbe, Johannom Baptistom von Anzerom, krenuo prema Kini. Godine 1879. stigli su u Hong Kong. Ondje su ostali oko dvije godine, učeći jezik i pripremajući se za daljnje poslanje. Za Josipa je to bio početak dugoga upoznavanja zemlje i ljudi među kojima će ostati do smrti. Jezična priprema pratila je njegov prijelaz iz europske sredine u novu svakodnevicu, u kojoj se morao učiti sporazumijevanju i pastoralnom radu.

Godine 1881. pošao je u novo misijsko područje u južnom Shandongu. U tome prostranom i gusto naseljenom kraju kršćanske su zajednice bile malobrojne. Putovanja su bila duga i naporna, a susretao se i s napadima razbojnika. Obilazio je mjesta u kojima je tek trebalo okupiti i poučiti vjernike. Kad bi se zajednica počela razvijati, biskup bi ga znao poslati drugamo da ponovno započne sličan posao. Njegovo se djelovanje tako odvijalo u neprestanom kretanju između zajednica, uz potrebu da se započeti rad može nastaviti i nakon njegova odlaska.

U tim je okolnostima uvidio koliko su za život mjesne Crkve važni dobro pripravljeni laici, osobito katehisti. Njihovoj je formaciji posvetio mnogo snage i pripremio katehetski priručnik na kineskom jeziku. Kineski su katehisti sudjelovali u naviještanju vjere i poučavanju svojih sunarodnjaka. Zajednice koje je obilazio nisu ovisile samo o prisutnosti stranoga misionara: u njima su rasli ljudi koji su preuzimali odgovornost za vlastiti kršćanski život i služenje drugima.

Zajedno s Anzerom, koji je postao biskup, Freinademetz je radio i na pripravi, duhovnoj formaciji i trajnom obrazovanju kineskih svećenika te drugih misionara. Skrb za katehiste i svećenike bila je važan dio njegova rada tijekom godina provedenih u Kini. Poticao je kineske kršćane da služe vlastitomu narodu kao katehisti, redovnici, redovnice i svećenici. Tako je podupirao rast domaćih crkvenih službi i zvanja, a ne samo osnivanje novih misijskih postaja.

Njegova se povezanost s Kinom produbljivala. Učio je cijeniti ljepotu kineske kulture i sve više voljeti ljude kojima je bio poslan. U pismima obitelji izražavao je želju da ostane među njima, ondje umre i bude pokopan. Navještaj Božje ljubavi za njega se ostvarivao u konkretnom životu kršćanskih zajednica. Poticao ih je da budu otvorene svojim susjedima i solidarne s okolnim stanovništvom. Uz poučavanje i organiziranje crkvenoga života išla je tako i briga za odnose s ljudima izvan zajednice.

Napori i teški životni uvjeti ostavili su posljedice na njegovu zdravlju. Godine 1898. obolio je od upale grkljana, a pojavili su se i početci tuberkuloze. Na nagovor biskupa i drugih svećenika otišao je u Japan na odmor i oporavak. U Kinu se vratio donekle oporavljen, ali još ne posve zdrav. Nastavio je služiti zajednicama kojima je posvetio život.

Kad je biskup 1907. morao otputovati izvan Kine, Freinademetz je preuzeo i upravljanje biskupijom. U to je vrijeme izbila teška epidemija tifusa. Pomagao je oboljelima i obilazio mnoge zajednice sve dok se i sam nije zarazio. Potom se vratio u Taikiju, sjedište biskupije. Ondje je umro 28. siječnja 1908., u pedeset i šestoj godini života. Pokopan je uz dvanaestu postaju križnoga puta, a njegov je grob ubrzo postao mjesto na koje su kršćani dolazili hodočastiti.

Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 19. listopada 1975. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 5. listopada 2003., zajedno s Arnoldom Janssenom, utemeljiteljem njegove družbe, i Danieleom Combonijem. Družba Božje Riječi slavi njegov spomendan 29. siječnja. U njezinoj povijesti ostao je zapamćen kao svećenik koji je u Kini povezivao naviještanje evanđelja, pripravu domaćih katehista i svećenika te dugotrajnu blizinu kršćanskim zajednicama i njihovim susjedima.