Sveti Josemaría Escrivá
- Životni vijek
- 1902. – 1975.
- Slavi se
- 26. lipnja
- Neobvezni spomendan
- Rodno ime
- José María Julián Mariano Escrivá Albás
Zaštitnik / zaštitnica
Sveti Josemaría Escrivá de Balaguer y Albas, španjolski svećenik, osnivač ustanove Opus Dei, rođen je 9. siječnja 1902. u Barbastru (kotar Somontano, provincija Huesca, Aragonija) kao drugo od petero djece pobožnih roditelja, Joséa, trgovca tkaninom i Maríje de los Dolores Albas, koji su ga odgojili u primjernom katoličkom duhu. Obitelj se 1915. preselila u Logrono (provincija La Rioja), gdje je Josemaría u 16. godini osjetio prve glasove Božjeg poziva. Odlučio je postati svećenik pa je 1918. u Logronu započeo teološke nauke, a nakon dvije godine nastavio studirati na Papinskom nadbiskupskom sveučilištu u Zaragozi (Aragonija). U isto vrijeme u Zaragozi je uz pristanak poglavara studirao i pravo. U sjemeništu se odlikovao pobožnošću i duhovnom zrelošću pa je izabran sjemenišnim poglavarom kad je imao tek 20 godina. Već tada je među profesorima i studentima razvio izvanrednu apostolsku aktivnost. Za svećenika je zaređen 28. ožujka 1925. Najprije je službovao na jednoj malenoj seoskoj župi, a potom nastavio svoj apostolat u Zaragozi. S dopuštenjem svojeg biskupa stigao je 1927. u Madrid kako bi završio studij prava. Tamo je razvio veliku djelatnost kao suradnik raznih ustanova i redovničkih zajednica. U isto vrijeme je djelovao u madridskim predgrađima i bolnicama kao apostol siromaha i bolesnika. Svoje životno djelo, Opus Dei (Djelo Božje), katoličku svjetovnu ustanovu posvećenog života, osnovao je 2. listopada 1928, radi promicanja apostolata i kršćanske savršenosti. Tim činom otkrio je Crkvi jedan novi, originalni put, upravljen promicanju svetosti u svim društvenim slojevima, u svakom staležu, na svakom poslu, posebno u imućnim i upravljačkim krugovima. Josemaría se potpuno posvetio tom svojem djelu, iz kojeg je izrastao snažan pokret i moćna ustanova Katoličke crkve. Osnovao je 14. veljače 1930. i žensku granu svoje ustanove. Za vrijeme krvavog građanskog rata u Španjolskoj (1936-1939) i dalje je uz velike opasnosti i teškoće neustrašivo obavljao svoje svećeničke dužnosti i širio svoj Opus Dei. Vodio je mnoge tečajeve duhovnih vježbi za svećenike, redovnike i laike. Pred ratnim opasnostima morao je napustiti Madrid, a nakon pustolovnog bijega preko Pireneja, Andore i Francuske pronašao je utočište u Burgosu (Castilla, sjeverna Španjolska). Vratio se 1939. u Madrid i doktorirao pravo. Osnovao je 14. veljače 1943. Svećeničku družbu Svetog križa, čiji su članovi glavni duhovni voditelji i odgojitelji pripadnika ustanove Opus Dei.
Don Josemaría Escrivá de Balaguer preselio se 1946. u Rim, a 16. lipnja 1950. dobio je i konačnu službenu papinsku dozvolu za slobodno djelovanje svoje ustanove. Doktorirao je teologiju 1955. na Lateranskom sveučilištu. Svojim organizatorskim sposobnostima, uz pomoć molitve i pokore, razvijao je i dalje svoj Opus Dei i proširio ga po cijelom svijetu. Neumorno je putovao Europom, Sjevernom i Latinskom Amerikom, držao duhovne kateheze, a napisao je i brojne vrijedne knjige. Jedan od najvećih apostola 20. stoljeća preminuo je iznenada, nakon srčanog udara, u Rimu, na današnji dan, 26. lipnja 1975, u središtu svoje ustanove. Pokopan je u kripti crkve prelature Opus Dei u Rimu, a njegov grob privlači hodočasnike iz cijelog svijeta. U trenutku njegove smrti Opus Dei je imao 60 tisuća članova u približno 90 zemalja na svim kontinentima (danas se smatra da je taj broj narastao na oko 80 tisuća laika i oko 2 tisuće svećenika). Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 17. svibnja 1992, a svetim 6. listopada 2002.
Misli
Ne znaš moliti? Stavi se u Božju prisutnost i čim kažeš: ‘Gospodine, ne znam moliti!’, možeš biti siguran da si već započeo.
I ako se sve ruši i propada, i ako se događaji razvijaju u protivnom smjeru od predviđenoga, sa strašnim protivštinama, ne dobivamo ništa uznemirujući se. Osim toga, sjeti se proročke molitve pune pouzdanja: „Gospodin je Sudac naš, Gospodin naš Vojvoda, Gospodin je Kralj naš – On će nas spasiti. – Moli to pobožno, svaki dan, kako bi mogao uskladiti svoje ponašanje s planovima Providnosti, koja s nama upravlja za nape dobro. Brazda, 855.
Dužnost je kršćanina utapati zlo u preobilju dobra. Nije tu riječ o nekoj negativnoj kampanji, niti da se borbe protiv nečega. Naprotiv: trebamo živjeti u afirmaciji, ispunjeni optimizmom, s mladošću, u radosti i miru; gledati svakoga s razumijevanjem: one koji slijede Krista i one koji ga napuštaju, ili ne poznaju. Ali razumijevanje ne znači uzdržanost i ravnodušnost, već djelovanje. Brazda, 864.
Sveta Marija je – tako je zove Crkva – Kraljica mira. Stoga, kada ti se duša, obiteljska i profesionalna okolina, suživot u društvu ili među narodima uznemire, ne prestani je dozivati: Regina pacis, ora pro nobis — Kraljice mira, moli za nas! Jesi li to pokušao barem kad gubiš vedrinu?…- Začudit ćeš se pred neposrednom uspješnošću tog zaziva. Brazda, 874.
Kada se nađemo u mraku s oslijepljenom i nemirnom dušom, trebamo se uteći, kao Bartimej, Svjetlosti. Ponavljaj, viči, navaljuj s većom snagom: Domine, ut videam! – Gospodine, da progledam!… I nastat će dan za tvoje oči i moći ćeš uživati u sjaju što će ti ga On podati. Brazda, 862.
Kada se budeš ozbiljno prepustio Gospodinu, naučit ćeš se zadovoljiti onim što nadođe, i ne gubiti vedrinu ako se nešto – unatoč svim tvojim naporima i odgovarajućim sredstvima – ne riješi po tvome ukusu… Jer će biti „riješeno kako se Gospodinu bude svidjelo. Brazda, 860.
Evo paradoksa: Otkad sam odlučio slijediti savjet psalma: „Prebaci na Gospodina svoju brigu, On će ti dati oslonac, iz dana u dan imam sve manje briga… A u isto vrijeme, s odgovarajućim radom, sve se rješava s više jasnoće! Brazda, 873.
Radost kojom trebaš sjati nije radost zdrave životinje; to je, kako obično kažemo, fiziološko zadovoljstvo. Tvoja je više nadnaravna, a izvor joj je posvemašnje odricanje i predanje u ljubazne ruke Boga, našega Oca. Put, 659.
Mrka lica…, osorno ponašanje.., smiješan izgled…, antipatičan izraz. Zar se tako nadaš oduševljavati druge da slijede Krista? Put, 661.
Prava krepost nije žalosna i odbojna, nego ugodno vesela. Put, 657.
Oni koji mole i trpe, ostavljajući djelovanje drugima, neće zasjati ovdje na zemlji; ali kakvu će blistavu krunu nositi u kraljevstvu života! Blagoslovljen ‘apostolat trpljenja’!
Bog nas poziva kroz ono što se događa tijekom našeg dana: kroz patnju i sreću ljudi s kojima živimo, kroz ljudske interese naših kolega i stvari koje čine naš obiteljski život.
Ne dopustite da vam život bude sterilan. Budite korisni. Ukrcaj stazu. Zasjajte svjetlom svoje vjere… i osvijetlite sve puteve zemlje vatrom Kristovom koju nosite u svom srcu.
Kad vidite da dolazi oluja, ako tražite sigurnost u tom čvrstom utočištu koje je Marija, neće biti opasnosti da se pokolebate ili propadnete.
Idete moliti; postati lomača, živi plamen, koji daje svjetlost i toplinu.
Iskušenje je neophodno da bismo shvatili da sami po sebi nismo ništa.
Kad pristupiš tabernakulu, sjeti se da te on čeka dvadeset stoljeća.
Molitva je temelj duhovne građevine. Molitva je svemoćna.
Prijavi grešku u životopisu
