Sveti John Southworth

Sveti John Southworth bio je engleski svećenik čija je služba povezala katoličke obitelji u Lancashireu, bolesnike u Londonu i redovnice u Bruxellesu. Za svećeništvo se pripremao izvan domovine, a u Englesku se vraćao unatoč zakonima koji su njegovu službu kažnjavali smrću. Više je puta bio zatvoren, jednom protjeran, a ipak je nastavljao pastoralno djelovati. Pogubljen je u Londonu 28. lipnja 1654. Crkva ga štuje među Četrdesetoricom mučenika Engleske i Walesa, koje je papa Pavao VI. proglasio svetima 1970. godine.

Rođen je 1592. u Lancashireu, u obitelji povezanoj sa Samlesbury Hallom blizu Prestona. Njegovi su bližnji pripadali katolicima koji su podnosili visoke novčane kazne zbog vjernosti svojoj vjeri. Takve su globe bile dio pritiska na obitelji koje nisu prihvaćale propisano vjersko bogoslužje. Katolička pripadnost zato je u Southworthovu rodnom kraju zahvaćala i obiteljski dom i svakodnevno uzdržavanje. U toj je sredini odrastao budući svećenik koji će najveći dio svojega života provesti služeći ljudima izloženima sličnim ograničenjima.

Na svećeničku je formaciju otišao u Engleski kolegij u Douaiju. Taj je grad na kontinentu bio mjesto školovanja engleskih katoličkih svećenika koji su se potom vraćali među svoje sunarodnjake. Southworth je ondje stekao pripravu za službu koja ga je vodila natrag u Englesku. Nakon ređenja vratio se u domovinu 13. listopada 1619. godine.

Zakon iz 1585. engleske je svećenike školovane i zaređene u inozemstvu koji bi se vratili u zemlju izlagao optužbi za veleizdaju. Opasnost je prijetila i ljudima koji su ih primali ili im pomagali. Svećenička je služba zato zahtijevala skrovitost, a susret vjernika sa svećenikom mogao je ugroziti i domaćine. Southworth se u takvim okolnostima posvetio pastoralnom djelovanju. Njegova kasnija uhićenja pokazuju koliko je malo sigurnosti imao svećenik koji je ostajao dostupan katolicima u Engleskoj.

Prvih je godina djelovao u domovini, a 1624. pozvan je u Bruxelles za kapelana benediktinskih redovnica. Ondje je proveo približno godinu dana, nakon čega se ponovno vratio u Lancashire.

Nakon povratka uhićen je i zatvoren u dvorcu Lancaster. Bilo je to dvadesetih godina 17. stoljeća. Osuđen je na smrt, ali kazna tada nije izvršena. U Lancasteru je bio zatvoren i svećenik Edmund Arrowsmith, koji je pogubljen 28. kolovoza 1628. Southworth je već u ranijem dijelu svojega pastoralnog života bio zatvorenik osuđen na smrt, a sudbina drugoga zatočenog svećenika pokazivala je da se takve presude provode.

Poslije je premješten u londonski zatvor Clink. U njegovu je korist posredovala kraljica Henrietta Maria. Godine 1630. predan je francuskom veleposlaniku te protjeran u Francusku s još sedamnaestoricom. Time je izbjegao pogubljenje, ali je morao napustiti zemlju u kojoj je dotad služio. Njegovo se izgnanstvo nije pretvorilo u trajan ostanak na kontinentu. Ponovno se vratio u Englesku i nastavio djelovati među katolicima.

Tridesetih godina 17. stoljeća nalazimo ga u Londonu, gdje je kuga teško pogađala stanovništvo. U Westminsteru je zajedno s isusovcem Henryjem Morseom pomagao bolesnicima i prikupljao novac za obitelji stradalih. Njegova je briga obuhvaćala i dijeljenje sakramenata i materijalnu pomoć potrebitima. Dolazio je ljudima kojima je bolest ugrožavala život, dok je njihove obitelji opterećivala oskudica. U toj se službi očitovala blizina svećenika bolesnomu čovjeku i njegovu domu. Zbog povezanosti s tim krajem ostao je poznat i kao župnik Westminstera.

Takav je pastoralni rad ponovno prekinulo uhićenje 1637. godine. Bio je zatvoren u Gatehouseu, a zatim ponovno u Clinku. Nakon izlaska iz zatvora nastavio je služiti. Od 1640. do 1654. djelovao je tajno, uz povremena zatočeništva.

Posljednji je put uhićen 1654., u razdoblju kada Engleska nije imala kralja. Izveden je pred londonski sud Old Bailey prema starim elizabetinskim zakonima protiv katoličkih svećenika. Pred sudom nije zanijekao da je svećenik ni da je obavljao svećeničku službu. Osuđen je na smrt vješanjem i četvorenjem. Presuda je izvršena u Tyburnu 28. lipnja 1654. godine. Njegovo javno priznanje svećeništva bilo je završni čin života u kojemu se nakon zatvora i progonstva vraćao svojoj službi.

Španjolski je veleposlanik nakon pogubljenja omogućio da njegovo tijelo bude preneseno u Douai. Tako se pokojni svećenik vratio u grad u kojemu se pripremao za služenje u Engleskoj. Tijelo je ondje čuvano, a tijekom Francuske revolucije, 1793., skriveno je u neoznačenom grobu radi zaštite. Lijes je ponovno pronađen 1927. godine. Njegove su relikvije 1930. prenesene u Westminstersku katedralu u Londonu, gdje počivaju u kapeli svetoga Jurja i engleskih mučenika.

Blaženim je proglašen 1929., a svetim 25. listopada 1970. zajedno s ostalim mučenicima Engleske i Walesa. Posebno ga štuju svećenici Westminsterske biskupije kao svojega zaštitnika i zagovornika. U Westminsterskoj biskupiji njegov se spomendan obilježava 27. lipnja. Godine 2014. u katedrali je osnovana udruga koja nosi njegovo ime. Njezini volonteri besplatno dočekuju posjetitelje, odgovaraju na pitanja i vode ih katedralom.

U katedrali je njegovo štovanje povezano i sa svećeničkim ređenjima. Kardinal Vincent Nichols opisao je 2018. običaj da se svečevo tijelo za spomendan i ređenja premjesti u središnji prolaz katedrale. Dok se pjevaju Litanije svih svetih, ređenici leže ničice, a među njima počiva tijelo svećenika mučenika. Tako molitva Crkve za nove svećenike uključuje i prisutnost relikvija njihova zaštitnika, koji je službu među bolesnima i siromašnima nastavio unatoč zatvoru i progonstvu te je naposljetku potvrdio mučeničkom smrću.