Sveti John Henry Newman
- Životni vijek
- (21. veljače 1801. – 11. kolovoza 1890.)
- Slavi se
- 24. rujna
Život svetoga Johna Henryja Newmana
Sveti John Henry Newman, najvažniji katolički teolog engleskoga govornog područja u 19. stoljeću, prvu je polovicu života proveo kao anglikanac, a drugu kao rimokatolik. Bio je svećenik, omiljen propovjednik, pisac i istaknuti teolog u objema Crkvama.
Rođen u Londonu u Engleskoj, studirao je na Trinity Collegeu u Oxfordu, bio je tutor na Oriel Collegeu, a 17 godina obnašao je službu vikara sveučilišne crkve svete Marije Djevice. Naposljetku je objavio osam svezaka Parochial and Plain Sermons, kao i dva romana. Njegovu pjesmu „San o Geronciju” uglazbio je sir Edward Elgar.
Nakon 1833. Newman je bio istaknuti član Oxfordskoga pokreta, koji je naglašavao dug Crkve prema crkvenim ocima i osporavao svaku sklonost da se istina smatra posve subjektivnom.
Povijesna istraživanja navela su Newmana na sumnju da je Rimokatolička Crkva u najtješnjem kontinuitetu s Crkvom koju je ustanovio Isus. Godine 1845. primljen je u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom. Dvije godine poslije zaređen je u Rimu za katoličkoga svećenika i pridružio se Kongregaciji oratorija, koju je tri stoljeća prije utemeljio Sveti Filip Neri. Vrativši se u Englesku, Newman je osnovao oratorijske kuće u Birminghamu i Londonu te je sedam godina služio kao rektor Katoličkoga sveučilišta u Irskoj.
Prije Newmana katolička je teologija uglavnom zanemarivala povijest, radije izvodeći zaključke iz prvih načela — slično kao što to čini ravninska geometrija. Nakon Newmana priznato je da je životno iskustvo vjernika ključan dio teološkoga promišljanja.
Newman je naposljetku napisao 40 knjiga i 21.000 sačuvanih pisama. Najpoznatija su mu djela Essay on the Development of Christian Doctrine, On Consulting the Faithful in Matters of Doctrine, Apologia Pro Vita Sua — njegova duhovna autobiografija do 1864. godine — i Essay on the Grammar of Assent. Prihvatio je nauk Prvoga vatikanskog sabora o papinskoj nezabludivosti, istodobno upozoravajući na njegove granice, što mnogi koji su zagovarali tu definiciju nisu bili skloni činiti.
Kada je Newman 1879. imenovan kardinalom, uzeo je za svoje geslo „Cor ad cor loquitur” — „Srce govori srcu”. Jedanaest godina poslije pokopan je u Rednalu. Nakon što je njegov grob bio otvoren 2008., pripravljena je nova grobnica u oratorijskoj crkvi u Birminghamu.
Tri godine nakon Newmanove smrti na Sveučilištu Pennsylvanije u Philadelphiji počeo je djelovati Newman Club za katoličke studente. S vremenom se njegovo ime povezalo s pastoralnim središtima na mnogim državnim i privatnim koledžima i sveučilištima u Sjedinjenim Američkim Državama.
Godine 2010. papa Benedikt XVI. proglasio je Newmana blaženim u Londonu. Benedikt je istaknuo Newmanov naglasak na životno važnome mjestu objavljene religije u uljuđenom društvu, ali je pohvalio i njegov pastoralni žar za bolesne, siromašne, ožalošćene i zatvorenike. Papa Franjo kanonizirao je Newmana u listopadu 2019. Liturgijski spomendan svetoga Johna Henryja Newmana slavi se 9. listopada.
Razmišljanje
Johna Henryja Newmana nazivali su „odsutnim ocem Drugoga vatikanskog sabora” jer su njegovi spisi o savjesti, vjerskoj slobodi, Svetome pismu, pozivu laika, odnosu Crkve i države te o drugim temama imali iznimno snažan utjecaj na oblikovanje saborskih dokumenata. Premda Newman nije uvijek bio shvaćen ni cijenjen, postojano je riječju i primjerom naviještao Radosnu vijest.
Zastave s likovima nove svete Giuseppine Vannini i svetoga Johna Henryja Newmana vise na pročelju bazilike svetoga Petra dok papa Franjo na Trgu svetoga Petra u Vatikanu 13. listopada 2019. slavi misu kanonizacije pet novih svetaca. (CNS fotografija/Paul Haring).
