Sveti John Boste

John Boste bio je učitelj i sveučilišno obrazovan čovjek koji je u zreloj dobi prihvatio katoličku vjeru, postao svećenik i vratio se u Englesku služiti progonjenim zajednicama. Više od desetljeća djelovao je na sjeveru zemlje, obilazio katoličke domove i pomagao mladićima da odu u inozemstvo radi priprave za svećeništvo. Vlasti su ga dugo nastojale uhvatiti. Njegovo je misijsko djelovanje završilo izdajom, tamnicom i smrću u Dryburnu kraj Durhama 24. srpnja 1594. Crkva ga časti među Četrdeset mučenika Engleske i Walesa.

Rođen je oko 1544. u Duftonu u Westmorlandu, na sjeverozapadu Engleske. Roditelji su mu bili Nicholas Boste, zemljoposjednik povezan s Duftonom i Penrithom, i Janet Hutton. Školovao se u Applebyju, a zatim na Queen’s Collegeu u Oxfordu, gdje je stekao akademske stupnjeve i postao član kolegija. Nakon sveučilišnoga obrazovanja vratio se u Appleby i radio kao učitelj, odnosno školski ravnatelj. Prije svećeničkoga poziva tako je već imao iskustvo obrazovanja i odgovornosti za druge.

Nakon što je prihvatio katoličku vjeru, napustio je Englesku i otišao u engleski kolegij u Reimsu da bi se pripravio za svećeništvo. Ta je ustanova primala kandidate koji u domovini nisu mogli slobodno proći katoličku svećeničku izobrazbu. Boste je zaređen 1581., a zatim se iste godine vratio u Englesku. Njegova je odluka značila ulazak u službu u kojoj je trebalo računati s trajnom nesigurnošću. Svećenik školovan u inozemstvu mogao je biti gonjen upravo zato što se vratio služiti katolicima.

Nakon dolaska preko Hartlepoola put ga je vodio i prema Istočnoj Angliji te Londonu. U Londonu se neko vrijeme predstavljao kao sluga u katoličkom kućanstvu lorda Montaguea. Takvo mu je prikrivanje omogućavalo boravak u zemlji u kojoj se nije mogao javno predstavljati kao katolički svećenik. Potom se vratio na sjever. Ondje su ga prihvaćale obitelji koje su ostale vjerne Katoličkoj Crkvi, a njihovi su domovi postajali mjesta susreta i bogoslužja. Važno uporište njegova djelovanja bio je Brancepeth, povezan s Margaret Neville.

Djelovao je kao putujući misionar. Kretao se između kućanstava i krajeva u kojima su vjernici trebali svećenika, a katkad ga je pratio John Speed. Misno slavlje ovisilo je o tome postoje li dovoljno sigurni uvjeti da se zajednica okupi. Povijesni izvještaji o njegovu djelovanju spominju takve mise u privatnim kućama, među njima i u Waterhouseu. Bosteova je služba povezivala vjernike koji su svoju pripadnost Crkvi čuvali bez slobode javnoga katoličkog života. Potpora domaćina bila je nužna, ali je i njih izlagala opasnosti.

Uz vlastitu pastoralnu službu brinuo se i za buduće svećenike. Iz Newcastlea i South Shieldsa pomagao je kandidatima da prijeđu more i stignu do ustanova u kojima su se mogli školovati. Takva je pomoć zahtijevala veze i oprezno organiziranje putovanja. U zemlji u kojoj su svećenici bili progonjeni, odlazak novih kandidata na studij bio je važan za nastavak crkvenoga života. Boste je i sam prošao put od engleskoga doma do reimskoga kolegija, a sada je drugima pomagao da ga prijeđu.

U toj je mreži surađivao s Georgeom Erringtonom. Njezino djelovanje nije završavalo odlaskom studenata na kontinent. U kući Ursule Taylor dočekivao je i novozaređene svećenike koji su se vraćali u Englesku, a zatim ih upućivao u sigurne kuće. Budući misionari trebali su pouzdane ljude koji su poznavali kraj i mogli im pomoći započeti službu. Boste je tako povezivao odgoj svećenika u inozemstvu s njihovim dolaskom među engleske vjernike. Sudjelovao je i u širenju knjiga o katoličkoj vjeri i pobožnosti. Uz osobni dolazak svećenika, takve su knjige podupirale vjerski život u domovima. Mreža putovanja, gostoprimstva i knjiga bila je dio njegova pastoralnog rada.

Vlasti su u njemu prepoznale važnoga katoličkog misionara i nastojale presjeći njegovo djelovanje. U siječnju 1584. Tajno vijeće zatražilo je odlučne mjere za njegovo uhićenje. Pretražena je i kuća njegova brata. Boste se kretao i područjem Carlislea i Northumberlanda, izmičući progoniteljima tijekom dugoga razdoblja. Njegov rad nije bio ograničen na jedno skrovište ili jednu obitelj. Uspijevao je održavati veze među zajednicama i nastaviti službu unatoč potragama.

Godine 1593. uhićen je kod Durhama. Kasniji povijesni prikaz pripovijeda da je prije toga slavio misu u Waterhouseu. Francis Egglesfield, koji ga je odlučio izdati vlastima, zatražio je od njega blagoslov. Svećenikov je odgovor poslužio kao znak ljudima koji su čekali u blizini. U pretresu kuće Boste je pronađen u skrivenom prostoru iza kamina.

Nakon uhićenja odveden je u londonski Tower. Ondje ga je ispitivao Richard Topcliffe, a tijekom istrage bio je podvrgnut mučenju. Potom je vraćen na sjever, u Durham, gdje mu je suđeno. Bio je optužen i osuđen prema zakonima koji su djelovanje katoličkoga svećenika u Engleskoj tretirali kao veleizdaju. U izvještajima o njegovoj obrani ostalo je zabilježeno da je svoju zadaću opisivao kao duhovno poslanje, usmjereno spasenju ljudi. Odbacivao je poistovjećivanje svećeničke službe s pothvatima protiv države.

Smrtna je kazna izvršena 24. srpnja 1594. u Dryburnu. Prema prenesenom povijesnom izvještaju, dok se penjao na ljestve uz vješala molio je molitvu Anđeo Gospodnji. Kazna je provedena s osobitom okrutnošću, a nakon pogubljenja dijelovi njegova tijela bili su javno izloženi. Uspomena na njegov posljednji dan tako je sačuvala i trag nasilja kojemu je bio podvrgnut i prizor molitve kojom je dočekao smrt. Iza mučenika ostale su godine pastorala na sjeveru Engleske i nastojanje da se odgoje novi svećenici.

Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 1929., a papa Pavao VI. svetim 25. listopada 1970., zajedno s ostalima iz skupine Četrdeset mučenika Engleske i Walesa. Njegova je pojedinačna uspomena povezana s 24. srpnja, danom smrti, a časti se i sa skupinom engleskih mučenika. U Bosteovu životu Crkva prepoznaje vjernost svećeničkom poslanju koje je prihvatio nakon godina učiteljskoga rada: vratiti se među svoj narod, omogućavati mu susret s Kristom u vjeri i sakramentima te pomagati da se ta služba nastavi i nakon njega.