Sveti Januarije, biskup i mučenik

Januarijeva trajna važnost ne počiva ponajprije na glasovitoj relikviji njegove krvi, nego na krvi koju je prolio ostajući vjeran Kristu. Napuljska pobožnost stoljećima čuva uspomenu na neobičnu pojavu ukapljivanja, ali srž njegova svjedočanstva ostaje mučeništvo: biskup je životom potvrdio vjeru koju je naviještao.

O njegovu ranom životu nema mnogo sigurnih podataka. Predaja ga povezuje s Beneventom i pripisuje mu vrlo rani ulazak u svećeničku i biskupsku službu, no ti su detalji zapisani stoljećima nakon njegove smrti. Pouzdanija jezgra predaje govori da je bio biskup i da je stradao u Kampaniji oko 305., tijekom velikoga progona kršćana za cara Dioklecijana.

Kasniji izvještaji njegovo mučeništvo povezuju sa skupinom kršćana: đakonima Sozijem, Prokulom i Festom, čitačem Deziderijem te laicima Eutihom i Akucijem. Prema toj predaji, Januarije je uhićen nakon što je pošao ohrabriti zatočene vjernike. Odbili su prinijeti žrtvu rimskim bogovima te su naposljetku pogubljeni odrubljivanjem glave u blizini Pozzuolija. Pripovijesti o vatri koja mu nije naudila, pitomim zvijerima i ozdravljenju krvnika pripadaju pobožnoj predaji; ne treba ih izjednačiti s povijesno čvršćom činjenicom njegova biskupstva i mučeništva.

Štovanje svetoga Januarija rano se povezalo s Napuljem. Svećenik Uranije već je 432. pisao o njemu kao biskupu i mučeniku koji je proslavio napuljsku Crkvu. Njegove su relikvije tijekom stoljeća premještane: iz katakombi u Napulju u Benevento, zatim u Montevergine, a 1497. vraćene su u Napulj. Grad ga je prihvatio kao svoga glavnog zaštitnika, osobito u vremenima epidemija, prirodnih nesreća i drugih opasnosti.

Najpoznatiji oblik te povezanosti jest relikvijar s dvjema ampulama tvari koja se štuje kao njegova krv. Pisana svjedočanstva o njezinu ukapljivanju sežu do 1389. Pojava se tradicionalno očekuje u svibnju, 19. rujna i 16. prosinca, premda se ne događa uvijek. O njoj se mnogo raspravljalo, a konačno objašnjenje nije utvrđeno. Crkvena razboritost zato ne čini tu pojavu temeljem vjere. Ona može potaknuti pobožnost samo ako pogled vodi dalje od znaka, prema Kristu za kojega je mučenik umro.

Januarijev spomendan 19. rujna vraća vjernike upravo toj jednostavnoj istini. Biskup iz doba progona nije sačuvao život šutnjom, nego ga je predao u zajedništvu s drugim kršćanima. Čudesni znak koji Napulj čuva može ostati otvoreno pitanje; njegovo mučeništvo ostaje jasan poziv na vjernost koja ni pred nasiljem ne odustaje od Krista.