Preskoči na sadržaj

Sveti Ivan Pavao II. (Veliki), papa

Životni vijek
1920. – 2005.
Slavi se
22. listopada
Neobvezni spomendan

Kanonizirao ga je papa Franjo 27. travnja 2014.

Zaštitnik / zaštitnica

Svjetski dani mladih
Ne bojte se. Širom otvorite vrata Kristu. Njegovoj spasiteljskoj moći otvorite granice država, gospodarskih i političkih sustava, prostrana područja kulture, civilizacije i razvoja. Ne bojte se. Krist zna „što je u čovjeku“. Samo on to zna. Tako često danas čovjek ne zna što je u njemu, u dubinama njegova uma i srca. Tako je često nesiguran glede smisla svoga života na ovoj zemlji. Obuzima ga sumnja, sumnja koja se pretvara u očaj. Stoga vas molimo, ponizno i s povjerenjem zaklinjemo: dopustite Kristu da govori čovjeku. Samo on ima riječi života, da, života vječnoga.
Pristupna homilija pape Ivana Pavla II.

Karol Józef Wojtyła, budući Sveti Ivan Pavao II., rođen je u poljskom gradu Wadowicama kao najmlađe od troje djece, samo dvije godine nakon što je Poljska ponovno stekla neovisnost poslije 123 godine podjela i strane vlasti ruskoga, austrijskog i pruskog carstva. U mladosti su ga prijatelji zvali Lolek, od milja po njegovu imenu Karol. Premda je Poljska bila slobodna dok je odrastao, Karol je podnio mnoge teškoće. Nikada nije upoznao stariju sestru koja je umrla nekoliko sati nakon rođenja. Kad je Karolu bilo osam godina, umrla mu je majka, a kad mu je bilo dvanaest, umro mu je stariji brat, tako da su ostali samo Karol i njegov otac Karol stariji. Unatoč tim tragedijama, otac je duboko obilježio njegov život. Kasnije će reći da je „njegov primjer za mene na neki način bio prvo sjemenište, neka vrsta kućnoga sjemeništa“. Karol stariji učio je sina moliti, uzdati se u Boga, gajiti pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji i ljubiti poljsku kulturu. Karol mlađi često je viđao oca kako u njihovu malom domu kleči i moli krunicu.

Karol mlađi stekao je prvo obrazovanje u rodnome gradu, a zatim je pohađao državnu gimnaziju Marcin Wadowita. Bio je zauzet i izvanškolskim aktivnostima, poput glume, sporta i poezije. Godine 1938. Karol i njegov otac preselili su se u Krakov, gdje je pohađao Jagelonsko sveučilište, usredotočivši svoj studij na filozofiju i jezike. S vremenom je tečno govorio barem osam jezika, a u nekoliko drugih bio je dobro upućen. Jagelonsko sveučilište bilo je najstarije sveučilište u Poljskoj, a seže do svojega osnutka 1364. po kralju Kazimiru Velikom. Nakon što je Karol godinu dana pohađao sveučilište, nacistička Njemačka napala je Poljsku 1. rujna 1939., čime je započeo Drugi svjetski rat. Dana 6. studenoga 1939. Gestapo je okupio 180 profesora i članova osoblja sveučilišta, uhitio ih i poslao u koncentracijske logore kako bi ugušio poljsku kulturu i intelektualni život. Jagelonsko sveučilište bilo je zatvoreno, a svi mladići morali su raditi. Kao odgovor na to, Karol Wojtyła je, zajedno sa stotinama drugih studenata, nastavio školovanje u podzemlju, izlažući život opasnosti. Uz tajni studij, Karol je radio u kamenolomu i kemijskoj tvornici kako bi izbjegao deportaciju od strane nacista.

Godine 1940. jedan je prijatelj upoznao Karola s karmelskom duhovnošću, te je njegov molitveni život počeo cvasti. Dana 18. veljače 1941. umro je Karolov otac, ostavivši ga bez ijednoga člana uže obitelji. Premda shrvan brojnim teškoćama koje je podnio do svoje dvadeset i prve godine, njegov molitveni život i dalje je napredovao, a u srcu je osjetio novi poziv na svećeništvo. Godinu i pol kasnije Karol je donio odluku, otišao razgovarati s krakovskim nadbiskupom Adamom Stefanom Sapiehom i bio pozvan započeti studij u tajnom podzemnom sjemeništu koje je nadbiskup vodio. Dana 6. kolovoza 1944. procjenjuje se da je između 6.000 i 8.000 Poljaka, većinom mladića vojne dobi, bilo uhićeno, zatočeno i poslano u koncentracijski logor Płaszów u pokušaju da se zaustavi poljski ustanak. Karol se sakrio u kući svoga ujaka i tijesno izmaknuo. Nakon toga preselio se u nadbiskupsku rezidenciju i ondje ostao skriven sve dok Crvena armija Sovjetskoga Saveza nije 19. siječnja 1945. oslobodila Krakov, nakon čega je sjemenište ponovno otvoreno.

Dana 1. studenoga 1946. Karola je za svećenika zaredio netom uzdignuti kardinal Sapieha. Kardinal ga je potom poslao u Rim, gdje je na Angelicumu stekao doktorat iz teologije. Njegova je disertacija nosila naslov „Nauk vjere kod svetoga Ivana od Križa“. Tijekom boravka u Rimu otac Wojtyła otputovao je u kapucinski samostan u gradu San Giovanni Rotondo, gdje je živio slavni mistik Padre Pio. Blizak prijatelj oca Wojtyłe kasnije je posvjedočio da je za toga posjeta otac Wojtyła pristupio Padre Piju ispovijedi, a Padre Pio mu je rekao da će jednoga dana „uzići na najvišu službu u Crkvi“. Godine 2002. Padre Pija kanonizirao je nitko drugi doli papa Ivan Pavao II., njegov pokornik iz 1947.

Po povratku u Poljsku sljedeće godine, otac Wojtyła proveo je idućih deset godina u pastoralnoj službi po župama, predavao je etiku na Jagelonskom sveučilištu i Katoličkom sveučilištu u Lublinu, stekao drugi doktorat iz filozofije na Jagelonskom sveučilištu te pisao pjesme, drame i suvremene članke nadahnute vjerom. U tome je razdoblju otac Wojtyła radio i kao sveučilišni kapelan. Ubrzo je počeo okupljati skupine studenata na molitvu i razgovore. Ti su susreti rasli i pretvorili se u izlete kajacima i kampiranja, nazvane Środowisko. Budući da svećenicima za vrijeme komunističke vlasti u Poljskoj nije bilo dopušteno otvoreno sudjelovati na takvim putovanjima, otac Wojtyła zamolio je svoje prijatelje da ga zovu Wujek, što znači „ujak“.

Godine 1958., tijekom dvotjednog kampiranja s prijateljima, „Wujek“ je primio pismo iz mjesnoga poštanskog ureda kojim ga se odmah pozivalo k primasу, kardinalu Wyszyńskom, u Varšavu. Nakon što se vratio kajakom, povezao se kamionom za mlijeko i odjenuo reverendu, otac Wojtyła stao je pred kardinala Wyszyńskog koji mu je priopćio da ga je papa Pio XII. imenovao pomoćnim biskupom u Krakovu. U dobi od trideset i osam godina trebao je postati najmlađi biskup u povijesti Poljske. Nakon što je proveo sate u molitvi u obližnjem samostanu i noćne vožnje vlakom, Wujek se vratio svojim prijateljima na vrijeme da im slavi nedjeljnu misu. Kad ih je obavijestio o imenovanju, ostali su zapanjeni i upitali ga kako da ga odsada zovu. Odgovorio je: „Ne brinite, Wujek će ostati Wujek.“ Kao novi biskup, biskup Wojtyła nastavio je živjeti jednostavno, sačuvao je svoja prijateljstva i vršio svoju službu kao i prethodnih deset godina.

Godine 1962. biskup Wojtyła postao je privremeni upravitelj Krakowske nadbiskupije nakon smrti nadbiskupa. Sudjelovao je i na Drugom vatikanskom saboru, dajući važan doprinos. Godine 1964. papa Pavao VI. imenovao ga je nadbiskupom Krakova, a 1967. učinio ga je kardinalom.

Nakon što je papa Pavao VI. umro 6. kolovoza 1978., kardinal Wojtyła pridružio se ostalim kardinalima u izboru Ivana Pavla I. No novi je papa živio samo trideset i tri dana. Nakon sprovoda i mnogih neslaganja na sljedećoj konklavi oko dvojice talijanskih kandidata, kardinali su svoj pogled usmjerili na nov izbor, pedesetosmogodišnjega kardinala iz Krakova. Izabran je 16. listopada 1978. i uzeo je ime papa Ivan Pavao II., prvi netalijanski papa nakon 455 godina. Proročanstvo Padre Pija se ispunilo.

Kad se papa Ivan Pavao II. prvi put pojavio pred narodom okupljenim na Trgu svetoga Petra, rekao je pretežno talijanskom mnoštvu: „…kardinali su pozvali novoga rimskog biskupa. Pozvali su ga iz daleke zemlje — daleke, a ipak uvijek bliske zbog našega zajedništva u vjeri i kršćanskoj predaji.“ U svojoj pristupnoj homiliji papa Ivan Pavao II. izgovorio je riječi koje će odjekivati cijelim njegovim pontifikatom: „Ne bojte se. Širom otvorite vrata Kristu. Njegovoj spasiteljskoj moći otvorite granice država, gospodarskih i političkih sustava, prostrana područja kulture, civilizacije i razvoja…“ Taj mladi, poletni, molitveni, karizmatični i briljantni teolog, filozof, jezikoslovac, pastir i prijatelj upravo je trebao ostaviti neizbrisiv trag u Crkvi i svijetu.

Papa Ivan Pavao II. tijekom svojega pontifikata putovao je u 129 zemalja, okupljajući neka od najvećih mnoštava u ljudskoj povijesti. Susretao se s državnicima, slavio goleme mise na otvorenome na stadionima, pokrenuo slavlja Svjetskoga dana mladih, susretao se s vjerskim vođama drugih religija, preživio pokušaj atentata te je kamo god pošao nosio snažnu i privlačnu prisutnost, gotovo uvijek govoreći na domaćem jeziku.

Godine 1979. papa Ivan Pavao II. pohodio je svoju domovinu u povijesnom posjetu. Kad je stigao, pokrenuo se pokret koji se više nije mogao zaustaviti i koji je u roku od jednoga desetljeća doveo do sloma komunizma u Poljskoj i diljem Europe. Po dolasku je poljubio tlo i izravno progovorio svome narodu. Bio je Poljak, a i oni su bili Poljaci, te ih je hrabrio da to nikada ne zaborave. Govorio je o međusobnoj solidarnosti i počeo je ono što će postati poznato kao Pokret solidarnosti. Tijekom sljedeće godine nastao je i brzo rastao podzemni radnički sindikat nazvan „Solidarnost“. Do rujna 1981. oko trećina poljskoga radništva bila je njegovim članovima. Godine 1983. Lech Wałęsa, predsjednik pokreta Solidarnost, dobio je Nobelovu nagradu za mir, a 1990. Wałęsa je postao prvi predsjednik Poljske izabran glasovima naroda, što je dovelo do kraja Sovjetskoga Saveza i otvorilo vrata širenju demokracija diljem istočne Europe.

Papa Ivan Pavao II. bio je najplodniji pisac u povijesti papinstva. Crkva je nakon Drugoga vatikanskog sabora još uvijek tražila svoj put, a papa Ivan Pavao II. vodio ju je na svakom koraku. Pisao je o moralu, dogmi, duhovnosti, mariologiji, spolnosti, obiteljskom životu, braku, dostojanstvu osobe, gospodarstvu, društvu u cjelini i o mnogome drugom. Napisao je četrnaest enciklika, četrnaest apostolskih pobudnica, četrdeset i pet apostolskih pisama, jedanaest apostolskih konstitucija, trideset motuproprija, mnoge kateheze, homilije, drame i knjige. Reformirao je crkveni Zakonik kanonskoga prava i proglasio Katekizam Katoličke Crkve.

Papa Ivan Pavao II. bio je također vrlo plodan u kanonizacijama, proglasivši više svetaca nego svi njegovi prethodnici zajedno. Kanonizirao je 482 osobe, a blaženima proglasio 1.338. Njegove su kanonizacije bile nove i po tome što su nastojale iskazati čast ljudima iz svih životnih staleža. Jedna od njegovih najznačajnijih kanonizacija bila je ona svete Faustine Kowalske, poljske redovnice kojoj je povjerena poruka Božjega milosrđa. Tijekom njezine kanonizacije godine 2000. papa je ustanovio svetkovinu Nedjelje Božjega milosrđa na drugu nedjelju vazmene osmine, u skladu s privatnim objavama koje je Isus dao svetoj Faustini.

Papa Ivan Pavao II. nije samo dobro živio, nego je i dobro umro. Nakon što je godinama javno nosio teret Parkinsonove bolesti, nesposoban hodati i jedva kadar govoriti, umro je 2. travnja 2005., uoči Nedjelje Božjega milosrđa.

Sveti Ivan Pavao II. bio je jedna od najvidljivijih osoba u povijesti svijeta. Vodio je Crkvu kroz burno razdoblje, postavši treći papa po duljini pontifikata u povijesti. Dok ga danas častimo, razmatraj utjecaj koji je ovaj svetac imao na tvoj vlastiti život. Nema sumnje da je Sveti Ivan Pavao II. utjecao na tebe na načine koje ćeš potpuno razumjeti tek na nebu. Zahvali Bogu za dar njegova života i danas traži njegov zagovor.

Molitva

Sveti Ivane Pavle II., tvoj je život započeo gubitkom zemaljske obitelji, ali ti je poslije bio povjeren čitav svijet kao tvojoj djeci. Molim te, zagovaraj me, da nikada ne dopustim da me teškoće ovoga života odvrate od služenja Božjoj volji, kako bih mogao ostati pun nade i neustrašiv dok nastojim služiti našemu slavnom Bogu. Sveti Ivane Pavle II., moli za mene. Isuse, uzdam se u tebe.

Misli

Krenimo s pouzdanjem na svoj korizmeni put, oslonjeni na gorljivu molitvu, pokoru i brigu za potrebite. Neka ova korizma bude vrijeme još veće zauzetosti za potrebe djece, u našim obiteljima i u društvu, jer ona su budućnost čovječanstva.
Nije potrebno neprestano lutati svijetom da biste pronašli sreću. Vaša je radost u dobru koje činite, u veselju koje širite, u smiješku koji će oko vas procvasti, u suzama koje ćete obrisati.
Uzroci rastresenosti u životu mogu biti unutarnji ili izvanjski. Ako si rastresen u nutrini, lako je moguće da ćeš biti slabiji kad se suočiš s onim što je izvanjsko.
Svaka vjernost treba da prođe kroz najzahtjevniju kušnju, kušnju postojanosti. Lako je biti dosljedan jedan dan, nekoliko dana. Teško je i važno biti kroz sav život.
Svrha korizme nije nametnuti nam nekoliko formalnih obveza, nego ‘omekšati’ srce da se otvori stvarnostima duha i iskusi skrivenu žeđ za zajedništvom s Bogom.
Tvoja vjera je tvoje najveće blago. Čuvaj je i hrabro kroči putem koji ti je Bog namijenio.
Dragi sv. Josipe, prijatelju i zaštitniče sviju, čuvaru Isusa i sviju koji zazivaju tvoju pomoć, velik si jer od Boga zadobiješ sve za što te ljudi mole. Molim te primi moju prošnju: bdij i brani sve obitelji kako bi živjele u skladu, jedinstvu, vjeri i ljubavi koja je vladala u svetoj Obitelji. S posebnom nježnošću pogledaj na obitelji nezaposlenih i učini da pronađu posao, daj da svi imaju posao kako bi svojim djelima stvarali bolji svijet i slavili Boga Stvoritelja. Povjeravam ti Crkvu, na poseban način Papu, biskupe, svećenike i sve misionare kako bi se svi osjetili poduprti od tvoga očinstva. Tko ih može više ljubiti od tebe, o dragi sv. Josipe? Brani sve posvećene osobe da u tvojoj poslušnosti i pristajanju uz volju Božju pronađu uzor života šutnje, poniznosti, radosti naviještanja, života sjedinjena s Bogom koji ih čini sretnima u vršenju volje Božje. Radost koja se kuša od pripadanja Bogu je tako velika da se ne može usporediti, samo u Bogu se nalazi potpuna sreća. Sv. Josipe, usliši moju molitvu. Amen.
Isusa tražiš kad sanjaš sreću; On te čeka kad te ništa drugo što nađeš ne zadovoljava; On je ljepotan koji vas toliko privlači; On je taj koji vas je izazvao tom žeđu za puninom koja vam neće dopustiti da pristanete na kompromis; On je taj koji vas potiče da skinete maske lažnog života; On je taj koji u vašim srcima čita vaše najistinskije izbore, izbore koje drugi pokušavaju ugušiti.
Daj, o Gospodaru života, da kad dođe trenutak našeg konačnog 'prolaska', možemo se suočiti s njim s mirom, bez žaljenja za onim što ćemo ostaviti iza sebe. Jer u susretu s tobom, nakon što smo te tako dugo tražili, opet ćemo naći svako autentično dobro koje smo upoznali ovdje na zemlji, u društvu svih onih koji su prošli prije nas obilježeni znakom vjere i nade... Amen.
Danas, klanjajući se Presvetom Srcu, žarko molimo za mir. Prije svega za mir u našim srcima, ali i za mir u našim obiteljima, u našem narodu iu cijelom svijetu. Srce Isusovo, mir naš i pomirenje, smiluj nam se!
Majčinstvo od početka podrazumijeva posebnu otvorenost prema novoj osobi: a to je upravo ženski ‘udio’. U toj otvorenosti, u začeću i rađanju djeteta, žena se 'otkriva kroz iskreno darivanje sebe'.
Preklinjem vas - nikada, nikada ne odustajte od nade, nikada ne sumnjajte, nikada se ne umorite i nikada se ne obeshrabrujte. Ne boj se.
Sloboda se ne sastoji u tome da radimo ono što želimo, već u tome da imamo pravo da radimo ono što bismo trebali.
Ispovijed je čin poštenja i hrabrosti – čin povjeravanja sebe, iznad grijeha, milosrđu Boga koji voli i oprašta.
Nitko od nas nije sam na ovom svijetu. Svatko od nas vitalni je djelić velikog mozaika čovječanstva kao cjeline.
Prijateljstvo se, kao što je rečeno, sastoji u potpunoj predanosti volje drugoj osobi u cilju njezina dobra.
Ne bojte se. Nemojte se zadovoljiti prosječnošću. Zaronite u dubinu i bacite mreže za lov.
Sveci su uvijek bili izvor i ishodište obnove u najtežim trenucima povijesti Crkve.
Tama se može raspršiti samo svjetlom. Mržnja se može pobijediti samo ljubavlju.
Ljubav između muškarca i žene ne može se izgraditi bez žrtava i samoodricanja.
Isus živi pored vas, u braći i sestrama s kojima dijelite svoju svakodnevicu.
Kako ide obitelj, tako ide i nacija, pa tako i cijeli svijet u kojem živimo.
Ne postoji križ koji Krist već nije rodio za nas i koji sada ne nosi s nama.
Nemojte se prepustiti očaju. Mi smo Uskrsni narod i aleluja je naša pjesma.
U novorođenom se djetetu ostvaruje opće dobro obitelji.
Krist je središte svemira i ljudske povijesti...
Budućnost počinje danas, a ne sutra.
Ne boj se.
Misli svetaca
Prijavi grešku u životopisu
Sveti Ivan Pavao II. (Veliki), papa
Gregorini Demetrio · cc by-sa 3.0 · Wikimedia Commons