Sveti Ivan Neumann

„Srce mi je probodeno žalošću kad čujem za gubitak jedne od svojih ovaca. Gospodine Isuse, smiluj se. Ne dopusti da se izgubi ijedan od onih koje si mi povjerio. O moj Isuse, molit ću, postiti, trpjeti i, uz pomoć tvoje milosti, žrtvovati sam život.“ ~ Neumannov dnevnik

Razmatranje: Rođen u Prachaticama u Češkoj (današnja Češka Republika), mladi Ivan Neumann stekao je dobro obrazovanje. Po završetku školovanja u djetinjstvu, razmišljao je o tome da postane liječnik. Njegova majka, žena duboke vjere, ipak je vidjela da je istinska želja njezina sina postati svećenik, pa ga je potaknula da se prijavi u sjemenište. Na svoje iznenađenje bio je primljen te je 1. studenoga 1831., u dobi od dvadeset godina, započeo sjemenišne studije za biskupiju u Českým Budějovicama.

Dok je bio u sjemeništu, nadahnjivala su ga misijska putovanja svetoga Pavla, koji je podnosio batine, brodolome, kamenovanja, besane noći, glad i izloženost nevremenu. Većinu bi ljudi čitanje o mukama svetoga Pavla odvratilo od misijskoga rada, ali ne i sjemeništarca Ivana Neumanna. Kad je doznao kolika je potreba za svećenicima na misijskom području tek osnovanih Sjedinjenih Američkih Država, odlučio je nakon ređenja prijeći ocean kako bi ondje služio.

Po završetku sjemenišnih studija, Ivanovo svećeničko ređenje isprva je bilo odgođeno jer se njegov biskup teško razbolio, a zatim je naposljetku i otkazano zato što je njegova biskupija imala previše svećenika. To je otkazivanje za Ivana bilo znak da nasljeduje svetoga Pavla, pa se odmah ukrcao na brod za Sjedinjene Države u nadi da će pronaći biskupa koji će ga zarediti za služenje doseljenicima u Americi. U New York je stigao s jednim kompletom odjeće i jednim dolarom. Na svoje iznenađenje i radost, njujorški biskup John Dubois, europski doseljenik iz prethodnoga naraštaja, srdačno ga je primio i zaredio samo sedamnaest dana nakon njegova dolaska. Biskupu su očajnički trebali svećenici koji govore njemački kako bi služili njegovu puku.

Prva služba oca Neumanna bila je blizu Niagarinih slapova na sjeveru države New York, gdje je njegova župa obuhvaćala oko tisuću četvornih milja, a župljani su mu bili većinom siromašni doseljenički poljodjelci. Poput svetoga Pavla, neprestano je putovao, slaveći misu, poučavajući, obilazeći domove i gradeći crkve. Otac Ivan bio je neumoran. Njegova ponizna, srdačna i obzirna narav snažno je djelovala na mnoge. Naposljetku ga je Providnost dovela do reda redemptorista, gdje je položio zavjete te je poslije bio imenovan prvim generalnim poglavarom deset kuća reda u Americi. Pet godina poslije imenovan je četvrtim biskupom Philadelphije. U Gradu bratske ljubavi nastavio je neumorno raditi, utemeljivši dijecezanski školski sustav, promičući četrdesetsatno klanjanje i gradeći mnoge škole i crkve. Neprestano je putovao kako bi bio blizu svome narodu i osobno ga pastirski vodio, a ne iz pozadine radnoga stola. Biskup Ivan Neumann ostao je u Philadelphiji sve do svoje smrti 1860. godine, u četrdeset i devetoj godini života. Godine 1977. postao je prvi američki biskup proglašen svetim. Jedan je i od prvih budućih svetaca koji su ikada bili fotografirani.

Život svetoga Ivana Neumanna treba svakoga od nas nadahnuti da marljivo radimo kako bismo ispunili poslanje koje nam je Bog povjerio. Često revnost i čvrsta odluka da služimo Bogu moraju doći najprije; tada će nam Bog pokazati put kako tu revnost staviti u djelo. Dopusti da te život svetoga Ivana Neumanna nadahne da produbiš svoju odluku učiniti sve što možeš na slavu Božju i za izgradnju njegova Kraljevstva na zemlji.