Sveti Ivan Leonardi

Bit će poput vještih liječnika koji ulažu velik trud da uklone sve bolesti koje pritiskuju Crkvu i traže lijek. Pripremit će se pružiti prikladne lijekove za svaku bolest.” ~Pismo papi Pavlu V., Sveti Ivan Leonardi

Razmatranje: Početkom šesnaestoga stoljeća započela je protestantska reformacija, koja je u sjevernoj Europi prouzročila vjerski i politički kaos. Nakon pobune Martina Luthera i drugih, Katolička Crkva ozbiljno se zagledala u samu sebe i započela temeljit proces unutarnje obnove. Temelji te obnove postavljeni su na Tridentskom saboru tijekom godina 1545. – 1563. Osim toga, Duh Sveti potaknuo je duhovnu obnovu pobožnosti i osobne predanosti među vjernicima, kao i osnivanje nekoliko novih redovničkih zajednica, kao što su bili isusovci, oratorijanci, uršulinke, teatinci, barnabiti, somaski oci i bosonogi karmelićani. Među novonastalim redovničkim zajednicama bili su i regularni klerici Majke Božje, koje je utemeljio današnji svetac, Sveti Ivan Leonardi.

Giovanni (Ivan) Leonardi rođen je u građanskoj obitelji u gradiću Diecimu, u Republici Lucci, u današnjoj Italiji. Kad je Ivanu bilo četiri godine, Tridentski sabor održao je svoje prvo zasjedanje, a kad je navršio dvadeset i dvije, održano je njegovo posljednje. Oko sedamnaeste godine Ivan je počeo učiti za ljekarnika, vrlo cijenjeno zanimanje u ono vrijeme. Nakon deset godina školovanja stekao je potrebnu stručnu spremu i sljedećih nekoliko godina radio kao ljekarnički pomoćnik. No posao pripravljanja lijeka za tijelo ubrzo je produbio želju koju je godinama nosio u srcu — poslanje da kao svećenik pruža duhovni lijek duši. Nakon nekoliko godina teološke priprave, Ivan je 1572., u dobi od trideset i jedne godine, zaređen za svećenika.

U središtu osobnih uvjerenja oca Leonardija bila je želja da stupi u osoban odnos s Kristom. Tu je istinu ne samo živio nego ju je i promicao u svojoj svećeničkoj službi. Nakon ređenja služio je u svojoj župi u Lucci, gdje je radio s mladima i posjećivao bolesnike i utamničene. Njegova pobožnost prema Kristu i želja za osobnom i crkvenom obnovom privukli su skupinu mladića koje je duhovno vodio i oblikovao u vjeri. Do 1574. ta je zajednica mladića dovela do nastanka skupine iz koje će se kasnije razviti nova biskupijska družba nazvana regularni klerici Majke Božje iz Lucce. Unajmili su crkvu Svete Marije od Ruže, gdje se postupno oblikovao zajednički život.

Budući da je Tridentski sabor tek nedavno bio završen i odredio različite obnove, činilo se da bi novonadahnuta redovnička zajednica mogla biti dobar način za provedbu tih obnova. I doista, bila je! Međutim, otac Leonardi i njegova subraća uskoro su otkrili da nisu svi u Lucci spremni za obnovu te da su neki osnivanje te nove družbe smatrali prijetnjom. Zbog toga su joj se počele protiviti druge crkvene, pa čak i građanske vlasti. Protivljenje je postalo toliko snažno da je otac Ivan veći dio ostatka svoga života, po nalogu mjesne vlasti, proveo u progonstvu izvan Lucce. Promjena i unutarnja obnova Crkve teške su. Ipak, otac Ivan ustrajao je te je naposljetku stekao širu potporu, uključujući i potporu mjesnoga biskupa i pape.

Godine 1583. novu je družbu kanonski ustanovio biskup Lucce uz odobrenje pape Grgura XIII. Još nisu bili formalni red, pa su polagali samo jednostavne zavjete. Ipak, bili su ohrabreni u svojem poslanju i radili su na provođenju reformi Tridentskoga sabora, uključujući osnivanje Bratovštine kršćanskoga nauka u Lucci, kao što su to činili i mnogi drugi sveti obnovitelji u drugim biskupijama.

Tijekom sljedeća dva i pol desetljeća biskupi, kardinali i pape pozivali su oca Leonardija da pomogne u obnovi Crkve, uključujući i druge redovničke zajednice. Zbog trajnog protivljenja u Lucci, veći dio svojih kasnijih godina proveo je u Rimu. Ondje je surađivao s budućim Svetim Filipom Nerijem, osnovao sjemenište za Kongregaciju za širenje vjere te promicao četrdesetsatno klanjanje i čestu pričest. Godine 1606. teška je kuga poharala Rim, a otac Ivan zarazio se služeći bolesnima. Ostao je narušena zdravlja tijekom sljedećih nekoliko godina te je umro 1609. godine. Papa Grgur XV. uzdigao je 1621. regularne klerike Majke Božje iz Lucce na stupanj reda, omogućivši im da polažu svečane zavjete. Ta družba i danas nastavlja svoje dobro djelo.

Svetoga Ivana Leonardija Duh Sveti nadahnuo je da pomaže u obnovi Crkve i da promiče duboko osoban odnos s Kristom, osobito po klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu, čestoj pričesti i dobroj katehezi. Često se događa da djelu koje Duh Sveti nadahne u jednoj osobi proturječe oni koji ne slušaju poticaje toga istog Duha. Život Svetoga Ivana Leonardija pruža izvrstan primjer toga sukoba. Njegova ustrajnost kroz sve to još više potvrđuje njegovu svetost i božansko poslanje.

Dok častimo ovoga redovničkog utemeljitelja i ispovjedaoca, razmislimo o činjenici da svijet ne prihvaća uvijek Božju volju raširenih ruku. Zato, kada djelujemo kao oruđa Božje volje i Istine, ni nas drugi neće uvijek prihvatiti. To protivljenje katkada može dovesti do obeshrabrenja. Dok danas razmatraš život svetoga Ivana, dopusti da te njegova vjernost i ustrajnost pred progonstvom nadahnu da nastaviš s poslanjem koje ti je Bog povjerio. Odbaci obeshrabrenje, moli za hrabrost i nastoj provoditi Božju volju u svome životu.