Sveti Ivan Krstitelj de Rossi
- Životni vijek
- 1698. – 1764.
- Slavi se
- 23. svibnja
Sveti Ivan Krstitelj de Rossi nije dopustio da ga vlastita bolest zatvori u strah. Epilepsija mu je otežavala studij i dugo ga odvraćala od ispovijedanja, ali upravo je u službi slabima postao tražen rimski svećenik. Beskućnice, zatvorenici, bolesnici i pokornici u njemu su nalazili čovjeka koji je poznavao krhkost bez gubitka nade.
Rođen je 22. veljače 1698. u Voltaggiju u siromašnoj, pobožnoj obitelji. Dobrotvori su mu omogućili školovanje u Genovi, a 1711. otišao je rođaku, kanoniku u Rimu. Studirao je kod isusovaca i dominikanaca. Tijekom školovanja počeli su epileptički napadaji, koji će ga pratiti cijeli život.
Želio je postati svećenikom, premda je bolest tada bila ozbiljna kanonska zapreka. Dobio je posebnu dispenzu i bio zaređen. Rano se posvetio ljudima na rubu Rima. Pomogao je otvoriti prihvatilište za žene bez doma, obilazio zatvorenike, radnike i bolesnike te je materijalnu pomoć povezivao s pastoralnom blizinom.
Godine 1737. naslijedio je rođaka kao kanonik crkve Santa Maria in Cosmedin. Prodao je raskošnu kuću koja mu je pripala i novac razdijelio siromašnima. Kanonička služba za njega nije bila društveno promaknuće, nego nova mogućnost da crkvena dobra usmjeri prema potrebitima.
Dugo je izbjegavao ispovijedati jer se bojao napadaja u ispovjedaonici. Kada je dobio potrebno dopuštenje i ohrabrenje, ta je služba postala središnji dio njegova rada. Ljudi su ga tražili zbog blagosti i razboritosti, pa su ga uspoređivali sa svetim Filipom Nerijem. Vlastita ranjivost pomogla mu je da tuđu slabost ne susreće osudom.
Ostao je vjeran i bolesnom rođaku čija se narav nakon moždanog udara teško promijenila. Posjećivao je i kanonika koji ga je nepravedno optuživao. Takve zgode pokazuju da njegovo milosrđe nije bilo ograničeno na zahvalne primatelje pomoći; uključivalo je i strpljenje prema ljudima koji su ga ranjavali.
Zdravlje mu je postupno slabilo, ali je služio koliko je mogao. Umro je u Rimu 23. svibnja 1764. Papa Pio IX. proglasio ga je blaženim 13. svibnja 1860., a papa Leon XIII. svetim 8. prosinca 1881. Spomen mu se slavi 23. svibnja.
Njegovo hrvatsko ime, Ivan Krstitelj de Rossi, ne znači da je riječ o biblijskom Ivanu Krstitelju; to je prijevod njegova osobnog imena Giovanni Battista. Ne treba ga miješati ni s istoimenim arheologom iz 19. stoljeća.
De Rossi pokazuje da bolest ne poništava poziv, ali ni da se njezine stvarne granice smiju zanemariti. Prihvatio je pomoć, dispenzu i prilagodbu službe. Upravo je tako mogao dugo biti uz druge. Njegova svetost nije nijekanje krhkosti, nego način na koji je krhkost postala škola suosjećanja.
