Sveti Ivan Kantije, svećenik
- Slavi se
- 23. prosinca
- Neobvezni spomendan
Ivan Kantije spojio je ozbiljnost sveučilišnoga rada s milosrđem prema ljudima koji nisu mogli živjeti od znanja. Kao profesor Svetoga pisma nije dopuštao da učenost postane sredstvo ugleda: prepisivao je knjige, poučavao naraštaje studenata i dijelio vlastita dobra, osobito siromašnim studentima Krakova.
Rođen je 1390. u Kętama u Poljskoj. Na Krakovskoj akademiji stekao je doktorat iz filozofije te ondje predavao dok se pripravljao za svećeništvo. Nakon ređenja postao je rektor škole kanonika regulara Svetoga groba u Miechowu. Ondje je produbio poznavanje Svetoga pisma, a zatim se vratio na akademiju, stekao doktorat iz teologije i preuzeo profesuru.
Suparnici su ga neko vrijeme udaljili sa sveučilišta i poslali za župnika u Olkusz. Pastoralna ga je odgovornost plašila, a početak službe bio je težak, no strpljivo je pridobio povjerenje župljana. Poslije se vratio u Krakov i do smrti predavao Sveto pismo. Sačuvane tisuće stranica koje je prepisao svjedoče o radu u vremenu prije raširena tiska.
U gradu je bio poznat po velikodušnosti. Zadržavao je samo ono nužno, a novac, hranu i odjeću davao potrebnima. Osobito se brinuo za siromašne studente, u kojima je prepoznavao ljude kojima obrazovanje ne smije biti zatvoreno zbog oskudice. Njegova strogost prema sebi uključivala je post, malo sna i duga hodočašća: jednom je išao u Jeruzalem, a više puta pješice u Rim.
Kasnije su mu pripisivane zgode o čudesnom popravljanju razbijena vrča i ozdravljenjima. One pripadaju pobožnoj predaji; sigurnija slika proizlazi iz njegova dugog profesorskog rada, svećeničke službe i provjerene brige za siromašne. Umro je 24. prosinca 1473. i pokopan u krakovskoj crkvi svete Ane.
Klement XIII. proglasio ga je svetim 1767., a spomendan mu je 23. prosinca. Ivanova baština vraća učenost njezinoj crkvenoj svrsi: znanje služi istini tek kada učitelja čini poniznijim, učenika slobodnijim, a siromašnoga vidljivim.
