Sveti Ivan Josip od Križa

Sveti Ivan Josip od Križa živio je strogu franjevačku pokoru, ali njezin najvažniji plod nije bila izdržljivost nego blagost. Odricanje ga je osposobilo da kao poglavar služi braći, da obavlja obične kućne poslove i da u ispovjedaonici bude strpljiv prema ljudskoj slabosti. Njegova askeza imala je smisla jer je postajala ljubav.

Rođen je 15. kolovoza 1654. na otoku Ischiji kao Carlo Gaetano Calosirto. Sa šesnaest godina stupio je među franjevce u Napulju te uzeo ime Ivan Josip od Križa. Bio je prvi Talijan koji se priključio strožoj reformi nadahnutoj svetim Petrom Alkantarskim.

Njegovi su poglavari rano prepoznali sposobnost za oblikovanje zajednice. Još prije svećeničkoga ređenja povjerili su mu sudjelovanje u osnivanju novoga samostana. Poslije je služio kao učitelj novaka, gvardijan i provincijalni vikar. Te službe nisu ga odvojile od svakodnevice samostana: radio je u kuhinji te nosio drva i vodu potrebnu braći.

Strogost prema sebi nije prenosio kao tvrdoću prema drugima. Godine pokore pomogle su mu, prema franjevačkoj predaji, da postane praštajući poglavar. Od zajednice je tražio vjernost, ali je vlast razumio kao odgovornost za braću. Tako je reforma dobivala uvjerljivost primjerom, a ne samo propisima.

Nakon završetka poglavarskih službi posvetio se ispovijedanju i duhovnom vodstvu. Ljudi su ga tražili zbog razboritosti i molitve. Predaja mu pripisuje proroštva, čudesna ozdravljenja i druga izvanredna djela; te pojedinosti pripadaju štovanju koje se razvilo oko njega. Povijesno je jasnija njegova dugotrajna služba formacije i pomirenja.

Ivan Josip nije shvaćao pokoru kao prijezir tijela ili svijeta. Franjevačko odricanje trebalo je osloboditi čovjeka od navezanosti i učiniti ga raspoloživijim za Boga i bližnjega. Zato njegov život ne veliča strogoću radi nje same. Mjerilo joj je sposobnost da čovjek postane ponizniji, slobodniji i strpljiviji.

Umro je u Napulju 5. ožujka 1739. Papa Pio VI. proglasio ga je blaženim 24. svibnja 1789., a papa Grgur XVI. svetim 26. svibnja 1839. Njegov se spomen slavi 5. ožujka, a osobito ga štuju na rodnoj Ischiji.

U vremenu koje lako mjeri duhovnost izvanjskim zahtjevima, Ivan Josip podsjeća da odricanje nije cilj. Njegov put vodi od stroge osobne discipline prema služenju, opraštanju i slušanju. Križ u njegovu imenu nije znak sumorne zatvorenosti, nego škole ljubavi u kojoj čovjek uči manje štititi sebe, a više nositi druge.