Sveti Ivan I., papa i mučenik

Godine 451. Kalcedonski sabor naučavao je da Isus ima i ljudsku i božansku narav te da su te dvije naravi sjedinjene u jednoj Osobi Isusa Krista. Taj je nauk utvrđen kao odgovor na arijansku herezu koja je harala Istočnim Rimskim Carstvom i učila da je Isusa stvorio Otac te da stoga nije ni jednak Ocu ni božanski. Nakon što je Kalcedon odgovorio na tu herezu, arijansko svećenstvo pa čak i bizantski car pokušali su se približiti prihvaćanju istine, ali mnogi nisu pošli do kraja. Umjesto toga, mnogi bivši arijanci pali su u druge umjerene hereze koje nisu u potpunosti prihvaćale dvije naravi Sina Božjega. Godine 482. bizantski car Zenon izdao je spis nazvan Henotikon. Taj je dokument pokušao pronaći srednji put između službenoga crkvenog nauka o Kristovoj naravi, kako je definiran na Kalcedonskom saboru, i arijanskoga gledišta. Zenonov nasljednik Bazilisk nastavio je u toj zabludi vjere.

Godine 518. Justin I. naslijedio je cara Baziliska kao car Istočnoga Rimskog Carstva. Ubrzo nakon toga prihvatio je stajalište pape i Kalcedonskog sabora. Godine 523. car Justin izdao je edikt kojim je naložio prihvaćanje Kalcedonskog sabora u cijelom Istočnom Carstvu i zahtijevao da svi arijanci predaju svoje crkve katolicima. U to je vrijeme na Zapadu Rim bio pod vlašću Teodorika Velikoga, kralja Ostrogota. Teodorik je bio arijanac, što je izazivalo trajne napetosti između njega i pape, kao i svih pravovjernih katolika. Premda je Teodorik uglavnom bio snošljiv prema kalcedonskim kršćanima, uključujući i papu, kada je car Justin I. 523. izdao svoj edikt protiv arijanaca, Teodorik se silno razgnjevio. Zaprijetio je da će, ako se edikt ne opozove, sa svim kalcedonskim katolicima na Zapadu postupati na isti način na koji se s arijancima postupalo na Istoku, pa je čak najavio i krvoproliće.

Iste je godine jedan đakon u Rimu, arhiđakon Ivan, uzdignut na papinsku službu te je postao papa Ivan. Ubrzo nakon toga razgnjevljeni kralj Teodorik prisilio je papu Ivana da otputuje u Carigrad kako bi pokušao uvjeriti cara Justina da opozove svoj edikt. Papa Ivan nevoljko je pošao, u pratnji više biskupa i rimskih senatora. Kad je papa Ivan stigao u Carigrad, car Justin srdačno ga je dočekao i bilo je jasno da su istoga duha i istoga mišljenja. Kaže se da je car prevalio dvanaest milja izvan gradskih vrata da dočeka papu i da se, kad su se susreli, poklonio do zemlje u znak počasti. Na putu prema gradu papa je, kako se pripovijeda, izliječio jednoga slijepca. Što se tiče samoga predmeta poslanja, papa Ivan možda je potaknuo cara da s arijancima postupa blago, ali nipošto nije izvršio zahtjev kralja Teodorika da cara nagovori na opoziv edikta. Papa Ivan bio je nepokolebljivo katolički i potpuno je prihvaćao nauk Kalcedonskog sabora.

Kad je do kralja Teodorika stigla vijest da papa Ivan nije izvršio njegovu zapovijed, kralj se silno razgnjevio. Najprije je zatvorio, a potom pogubio jednoga od najbližih papinih prijatelja, filozofa Boecija. Zatim je, kada se papa Ivan vratio u Italiju, kralj Teodorik odmah dao uhititi njega, ostale biskupe i senatore te ih zatvoriti u Ravenni, ne dopustivši papi Ivanu povratak u Rim. Budući da je papa Ivan već bio veoma slab i narušena zdravlja, nije dugo preživio u tamnici. Iako ga kralj nije izravno pogubio, Crkva je ipak papu svetoga Ivana I. proglasila mučenikom za vjeru.

Da je papa Ivan pristao na popuštanje u pitanju vjere Crkve, kralj bi mu bio zahvalan i dobro bi s njime postupao. No papa je imao dužnost naviještati jednu pravu vjeru, ne obazirući se na vlastitu tjelesnu dobrobit. To je papa Ivan i učinio, i zato je sada svetac na nebeskim dvorima.

Dok častimo ovoga svetog mučenika, promotri postoji li u tvome životu nešto u čemu si u napasti praviti kompromise sa svojom vjerom radi „mira pod svaku cijenu”. Svjetovni nas svijet često iskušava da umanjimo svoju vjeru, osobito svoja moralna uvjerenja, radi lažnoga jedinstva. Danas se mnoga objektivna zla koja promiče svjetovni svijet prikazuju kao dobra: pobačaj, zbrka oko spolnog identiteta, materijalizam i ateistički socijalizam, da spomenemo samo neka. Dopusti da te papa sveti Ivan I. nadahne kako bi imao hrabrosti pred takvim napastima. Prioni uz istinu da bi bio čišće sredstvo spasonosnih istina koje će one kojima su najpotrebnije dovesti do vječnoga spasenja.