Sveti Ivan Franjo Regis

Život svetog Ivana Franje Regisa

Rođen u imućnijoj obitelji, Ivan Franjo Regis bio je tako duboko zadivljen svojim isusovačkim odgojiteljima da je i sam poželio stupiti u Družbu Isusovu. To je učinio s 18 godina. Unatoč zahtjevnom akademskom rasporedu, provodio je mnogo sati u kapeli, često na zabrinutost subraće sjemeništaraca koji su strahovali za njegovo zdravlje. Nakon svećeničkog ređenja, Ivan Franjo posvetio se misionarskom radu u raznim francuskim gradovima.

Dok su službene propovijedi toga vremena često naginjale kićenom stilu, njegovi su govori bili jednostavni. No otkrivali su žar koji je gorio u njemu i privlačili ljude svih staleža. Otac Regis osobito se stavljao na raspolaganje siromasima. Mnoga je jutra provodio u ispovjedaonici ili za oltarom slaveći misu; poslijepodneva su bila namijenjena posjetima zatvorima i bolnicama.

Biskup iz Viviersa, vidjevši uspjeh Ivana Franje Regisa u ophođenju s ljudima, nastojao je staviti u službu njegove mnoge darove, osobito potrebne tijekom dugotrajnih građanskih i vjerskih razdora koji su tada harali diljem Francuske. Budući da su mnogi prelati bili odsutni, a svećenici nemarni, narod je bio lišen sakramenata 20 ili više godina.

Različiti oblici protestantizma u nekim su krajevima cvjetali, dok je u drugima bila očita opća ravnodušnost prema vjeri. Tri je godine otac Regis putovao po cijeloj biskupiji, održavajući pučke misije kao pripravu za biskupov pohod. Uspio je obratiti mnoge ljude i mnoge druge vratiti vjerskom životu.

Premda je Ivan Franjo Regis žarko želio raditi kao misionar među starosjediocima Kanade, bilo mu je dano da svoje dane provede radeći za Gospodina u najdivljem i najpustijem dijelu svoje rodne Francuske. Ondje se suočavao s oštrim zimama, snježnim nanosima i drugim oskudicama. Usto je nastavio propovijedati pučke misije te stekao glas svetca. Kad je ulazio u grad Saint-Andé, neki je čovjek naišao na veliko mnoštvo pred crkvom i rečeno mu je da ljudi čekaju „sveca“ koji dolazi propovijedati pučku misiju.

Posljednje četiri godine života Ivana Franje Regisa bile su ispunjene propovijedanjem i organiziranjem socijalne pomoći, osobito za zatvorenike, bolesnike i siromahe. U jesen 1640. otac Regis osjetio je da se njegovi dani bliže svršetku. Uredio je neke svoje poslove i pripravio se za kraj nastavljajući činiti ono što je činio tako dobro: govoriti ljudima o Bogu koji ih ljubi. Dana 31. prosinca proveo je veći dio dana s očima uprtim u raspelo. Te je večeri umro. Njegove posljednje riječi bile su: „U ruke tvoje predajem duh svoj.“

Ivan Franjo Regis proglašen je svetim 1737. godine.

Razmišljanje

Ivan Franjo Regis žudio je otputovati u Novi svijet i postati misionar među starosjediocima, ali je umjesto toga bio pozvan raditi među vlastitim sunarodnjacima. Za razliku od mnogih znamenitih propovjednika, nije ostao zapamćen po blistavoj rječitosti. Oni koji su ga slušali čuli su njegovu vlastitu gorljivu vjeru, i ona je na njih snažno djelovala. Možemo se sjetiti propovjednika koji su i nas zadivili iz istoga razloga.

Još važnije za nas jest to što se možemo prisjetiti i običnih ljudi, susjeda i prijatelja, čija su nas vjera i dobrota dotaknule i privele dubljoj vjeri. To je poziv kojim većina nas treba ići. Zastanimo na trenutak i zahvalimo svjetlima poput Ivana Franje Regisa, koji nam pokazuju put prema milosti.

Kliknite ovdje za citate nekih od naših omiljenih svetaca!