Sveti Ivan Fisher
- Životni vijek
- (1469. – 22. lipnja 1535.)
- Slavi se
- 23. lipnja
Priča o svetom Ivanu Fisheru
Sveti Ivan Fisher obično se povezuje s Erazmom, Tomom Moreom i drugim renesansnim humanistima. Njegov život stoga nije imao onu izvanjsku jednostavnost kakva se nalazi u životima nekih svetaca. Naprotiv, bio je učen čovjek, povezan s intelektualcima i političkim vođama svoga vremena. Zanimala ga je tadašnja kultura te je naposljetku postao kancelar u Cambridgeu.
Ivan Fisher postao je biskup već s 35 godina, a jedno od njegovih nastojanja bilo je podići razinu propovijedanja u Engleskoj. I sam je Fisher bio izvrstan propovjednik i pisac. Njegove propovijedi o pokorničkim psalmima bile su prije njegove smrti pretiskane sedam puta. S pojavom luteranstva bio je uvučen u rasprave. Njegovih osam knjiga protiv hereze osiguralo mu je istaknuto mjesto među europskim teolozima.
Godine 1521. od Fishera je zatraženo da prouči pitanje ženidbe kralja Henrika VIII. s Katarinom Aragonskom, udovicom njegova brata. Navukao je na sebe Henrikov gnjev braneći valjanost kraljeva braka s Katarinom, a poslije i odbacujući Henrikovu tvrdnju da je vrhovni poglavar Engleske Crkve.
U nastojanju da ga se riješi, Henrik je najprije dao optužiti Ivana Fishera da nije prijavio sva „objavljenja“ redovnice iz Kenta, Elizabete Barton. Već narušena zdravlja, Fisher je bio pozvan položiti prisegu na novi Zakon o nasljeđivanju. On i Toma More odbili su to učiniti jer je taj zakon pretpostavljao zakonitost Henrikove rastave i njegove tvrdnje da je poglavar Engleske Crkve. Poslani su u londonski Tower, gdje je Fisher ostao 14 mjeseci bez suđenja. Na koncu su obojica osuđena na doživotni zatvor i gubitak dobara.
Kad su obojica bila pozvana na daljnja ispitivanja, ostali su nijemi. Pod izlikom da govori nasamo kao svećenik, Fisher je prijevarom naveden da ponovno izjavi kako kralj nije vrhovni poglavar Crkve u Engleskoj. Kralj se još više razgnjevio kad je papa Ivana Fishera imenovao kardinalom te ga je izveo pred sud pod optužbom za veleizdaju. Bio je osuđen i pogubljen; tijelo mu je ostavljeno da cijeli dan leži na stratištu, a glava mu je bila obješena na Londonskom mostu. More je bio pogubljen dva tjedna poslije.
Liturgijski spomendan svetog Ivana Fishera slavi se 22. lipnja.
Razmišljanje
Danas se postavljaju mnoga pitanja o aktivnoj uključenosti kršćana i svećenika u društvena pitanja. Sveti Ivan Fisher ostao je vjeran svome pozivu svećenika i biskupa. Snažno je zastupao nauk Crkve; upravo je njegova vjernost Rimu bila uzrok njegova mučeništva. Sudjelovao je i u krugovima kulturnoga uzdizanja i u političkim borbama svoga vremena. Ta ga je uključenost navela da dovede u pitanje moralno ponašanje vodstva svoje zemlje.
„Crkva ima pravo, štoviše dužnost, naviještati pravdu na društvenoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini te osuđivati slučajeve nepravde kad to zahtijevaju temeljna prava čovjeka i samo njegovo spasenje“ (Pravda u svijetu, Sinoda biskupa 1971.).