Sveti Ivan iz Matha
- Slavi se
- 17. prosinca
Sveti Ivan iz Matha prepoznao je otkup zarobljenika kao konkretno djelo kršćanskoga milosrđa. U vremenu ratova i prepada između europskih i sjevernoafričkih obala nije osnovao vojnu družbu, nego redovničku zajednicu koja je molitvu Presvetomu Trojstvu povezala s pregovorima, prikupljanjem sredstava i oslobađanjem ljudi iz ropstva.
Rođen je u dvanaestom stoljeću u Faucon-de-Barcelonnetteu u Provansi. Izvori se razilaze oko godine rođenja, pa se tradicionalni datum 23. lipnja 1160. ne može držati potpuno sigurnim. Studirao je teologiju u Parizu i početkom devedesetih godina dvanaestoga stoljeća primio svećeničko ređenje.
Trinitarska predaja govori da je na prvoj misi vidio Krista između dvojice okovanih zarobljenika, kršćanina i muslimana. Nakon razdoblja molitve povezao se s pustinjakom Feliksom iz Valoisa. Viđenja koja predaja povezuje s nastankom Reda pripadaju njegovu duhovnom pamćenju; povijesno je potvrđena papinska potpora zajednici posvećenoj otkupu kršćanskih zarobljenika.
Papa Inocent III. odobrio je novi Red Presvetoga Trojstva 1198. Zajednica je osnivala kuće u Francuskoj i Rimu, skupljala milostinju te odlazila na mjesta gdje se moglo pregovarati o otkupu. Predaja navodi i Ivanova putovanja u sjevernu Afriku. Njegovo djelo valja razumjeti u nasilnome srednjovjekovnom okruženju, ali mu je središte bilo evanđeosko: zarobljeni čovjek nije roba ni neprijateljska imovina, nego bližnji kojemu treba vratiti slobodu.
Ivan je umro u Rimu 17. prosinca 1213. Njegov je kult papa Aleksandar VII. potvrdio 1666. Trinitarci su nastavili svoje poslanje kroz stoljeća, prilagođujući ga novim oblicima neslobode i progona.
Spomendan svetoga Ivana 17. prosinca podsjeća da ljubav prema Bogu u Trojstvu vodi obnovi raskinutih ljudskih odnosa. Vjera koja ispovijeda zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga ne može ostati ravnodušna prema čovjeku kojemu je oduzeta sloboda.
