Sveti Ivan Berchmans

Sveti Ivan Berchmans nije ostvario velika djela ni doživio mučeništvo za kojim je u mladosti čeznuo. Njegova je svetost sazrela u običnim dužnostima: učenju, molitvi, pravilima zajednice i pažnji prema ljudima. Pokazao je da vjernost malome nije osrednjost, nego cjelovit odgovor Bogu.

Rođen je 13. ožujka 1599. u Diestu, na području današnje Belgije, kao najstariji sin postolara. Kao dječak njegovao je teško bolesnu majku, a za nastavak školovanja radio je u kući jednoga kanonika. Kada su isusovci 1615. otvorili kolegij u Mechelenu, bio je među prvim učenicima.

Želja za ulaskom u Družbu Isusovu naišla je na očev otpor i prijetnju uskraćivanjem potpore. Ivan je ipak 1616. stupio u novicijat, a 1618. položio prve zavjete. Poslan je na studij filozofije u Rim, kamo je stigao nakon dugoga puta pješice. U Rimskom kolegiju nije se izdvajao neobičnim pothvatima, nego ozbiljnim učenjem, vedrinom, marijanskom pobožnošću i brižnim obdržavanjem pravila.

U kolovozu 1621. sudjelovao je u javnoj filozofskoj raspravi. Ubrzo nakon nje teško se razbolio od dizenterije i groznice te umro u Rimu 13. kolovoza, sa samo dvadeset i dvije godine. Njegova kratkoća života nije ostavila dovršeno svećeničko ili misijsko djelo, ali je zajednica u njegovoj svakodnevnoj postojanosti prepoznala zrelu svetost.

Papa Pio IX. proglasio ga je blaženim 1865., a papa Lav XIII. svetim 1888. Zaštitnik je ministranata, isusovačkih skolastika i studenata. U isusovačkoj se tradiciji slavi 26. studenoga, dok ga Rimski martirologij navodi 13. kolovoza.

Ivanov spomendan 26. studenoga podsjeća da mlad čovjek ne mora čekati neku buduću veliku zadaću kako bi potpuno pripadao Kristu. Svetost se već gradi načinom na koji uči, njeguje bolesnika, živi zajedništvo i izvršava današnju dužnost.