Sveti Gerlach

Današnji zaštitnik je sveti Gerlach (Gerlache, Gerlac, Gerlachus van Houthem, Gerlac iz Valkenberga), nizozemski pustinjak iz XII. stoljeća. Rodio se oko godine 1100. u nizozemskom gradiću Valkenburgu aan de Geul. Podaci o njemu zasnivaju se na životopisu iz 1227. Sin plemenitih roditelja, u mladosti je stekao veliku vještinu u rukovanju oružjem. Ponosni i oholi vitez, strastveni mačevalac i jahač, lutao je od dvorca do tvorca, s jednog viteškog turnira na drugi. Živio je rasipno i razuzdano, a svoju surovost i bahatost iskazivao je i prema djevojci koju je oženio. Dok je boravio na jednom viteškom turniru, došla mu je iznenadna vijest o ženinoj smrti. To ga je jako potreslo i probudilo u njemu glas savjesti. Uvidio je svu ništavnost dotadašnjega života i odlučio krenuti drugim, boljim putem.

Prekinuo je s turnirskim borbama, ostavio konja, zajašio na magarca i obukao se u siromašne haljine. Uputio se na pokorničko hodočašće u Rim, na grobove apostolskih prvaka i svetih mučenika, kako bi zadobio oproštenje svojih grijeha i zlodjela. Papa Eugen III. odredio mu je pokoru od 7 godina i poslao ga na hodočašće u Jeruzalem, na Kristov grob. Gerlach ga je ponizno poslušao, 7 godina molio, činio pokoru i dvorio bolesnike. Potom se oko 1157. vratio u domovinu, siromasima razdijelio svu svoju imovinu, nastanio se u duplji staroga hrasta i provodio pustinjački život. Svaki dan pješačio je do grada Maastrichta i hodočastio do tamošnje bazilike svetog Servacija. Činio je djela ljubavi prema bližnjima pa se njegov pustinjački život pretvarao u istinski apostolat. Preminuo je oko 1170. u Houthemu, nedaleko rodnog grada. Na Gerlachovom grobu u Houthemu kasnije je podignuta crkva, koja je i danas omiljeno odredište pobožnih hodočasnika (Sint-Gerlachuskerk), sa svečevim grobom. Zaštitnik je domaćih životinja.