Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe

Život svetoga Gabrijela od Žalosne Gospe

Rođen u Italiji u brojnoj obitelji i kršten imenom Franjo, Sveti Gabrijel izgubio je majku kada su mu bile samo četiri godine. Školovali su ga isusovci i, nakon što je dvaput bio izliječen od teških bolesti, povjerovao je da ga Bog poziva na redovnički život. Mladi Franjo želio je stupiti k isusovcima, ali je bio odbijen, vjerojatno zbog svoje dobi, jer još nije navršio 17 godina. Nakon što mu je sestra umrla od kolere, njegova je odluka da stupi u redovnički život postala još čvršća te je bio primljen među pasioniste. Po ulasku u novicijat dobio je ime Gabrijel od Žalosne Gospe.

Uvijek omiljen i vedar, Gabrijel je ubrzo uspio u svojem nastojanju da bude vjeran u malim stvarima. Njegov molitveni duh, ljubav prema siromasima, obzirnost prema osjećajima drugih, točno obdržavanje pasionističkoga Pravila, kao i tjelesne pokore — uvijek podložne volji njegovih razboritih poglavara — ostavili su dubok dojam na sve.

Njegovi su poglavari mnogo očekivali od Gabrijela dok se pripremao za svećeništvo, no nakon samo četiri godine redovničkoga života pojavili su se simptomi tuberkuloze. Uvijek poslušan, strpljivo je podnosio bolne posljedice bolesti i ograničenja koja je ona zahtijevala, ne tražeći nikakvu posebnu pozornost. Umro je mirno 27. veljače 1862., u dobi od 24 godine, ostavivši primjer i mladima i starima.

Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe proglašen je svetim 1920. godine.

Razmatranje

Kad pomislimo na postizanje velike svetosti čineći male stvari s ljubavlju i milošću, najprije nam na um dolazi sveta Terezija iz Lisieuxa. Poput nje, i Gabrijel je umro u mukama od tuberkuloze. Zajedno nas potiču da pazimo na male pojedinosti svakodnevnoga života, da svaki dan budemo obzirni prema osjećajima drugih. Naš put svetosti, poput njihova, vjerojatno se ne sastoji u herojskim djelima, nego u svakodnevnom vršenju malih djela dobrote.

Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe zaštitnik je:

klera

studenata

mladih

Molitva za svece u nastajanju!