Sveti Franjo Saleški

Sveti Franjo Saleški rodio se pedeset godina nakon što je augustinski svećenik, otac Martin Luther, zapalio iskru protestantske reformacije, i samo dvadeset i pet godina nakon što su se antikatolička učenja Ivana Calvina proširila Ženevom u Švicarskoj. Franjo se rodio u plemićkoj obitelji u vojvodstvu Savoji, na području današnje Francuske, nedaleko od Ženeve. Zbog svojega plemenitog podrijetla i utjecaja svojega oca Franjo je stekao izvrsno obrazovanje te naposljetku doktorirao građansko pravo i teologiju. Njegov mu je otac bio odabrao plemkinju za ženidbu. Također je planirao da njegov nadareni sin uđe u politiku, no Franjo je bio vođen drugim putem.

Godine 1586., u dobi od devetnaest godina, Franjo je slušao jedno kalvinističko predavanje o predestinaciji, što ga je navelo da povjeruje kako je određen za pakao. To ga je duboko potreslo i mjesecima se borio s tom mišlju. Naposljetku je, po zagovoru naše Blažene Majke i po molitvi „Spomeni se“, bio oslobođen te zablude te je svoj pogled usmjerio na čistu ljubav prema Bogu. Iskusivši iz prve ruke kakve posljedice pogrješna teologija može imati na čovjeka, Franjo se posvetio životu u celibatu i počeo slijediti svoju od Boga danu želju da postane svećenik. Premda je isprva oklijevao, njegov je otac naposljetku pristao na sinovo ređenje te mu potom pomogao da bude postavljen na važnu službu u Ženevskoj biskupiji.

Budući da je Ženeva bila pod vlašću kalvinista, otac de Sales propovijedao je i boravio u katedrali nekih dvadeset milja južno od Ženeve. Kao tek zaređeni svećenik, ubrzo je počeo stjecati ugled. Propovijedao je s gospodstvenošću i s velikim poštovanjem prema onima koji se s njime nisu slagali. Nikada nije uzmicao pred teološkim istinama koje su bile napadane zabludama reformacije. Izbjegavao je raspravljivost i kritizerstvo te se radije usredotočivao na kreposti, molitvu, svetost i nadvladavanje grijeha. Unatoč svojoj blagoj naravi i ljubaznom pristupu, mnogi mjesni antikatolici grubo su s njime postupali, a neki su mu čak i prijetili smrću.

Godine 1602., u dobi od trideset i pet godina, otac de Sales zaređen je za ženevskoga biskupa, a njegova je evanđeoska gorljivost tada krenula punom snagom. Namjera mu je bila ponovno pridobiti građane Ženeve za Katoličku Crkvu. Mnogi su je bili napustili slijedeći Calvinov nauk. Tijekom prvih nekoliko godina biskup de Sales nije imao mnogo uspjeha u pridobivanju obraćenika. No malo-pomalo, dušu po dušu, počeo je bilježiti uspjeh. Osobito je uspijevao tako što je pod vrata ljudi stavljao pisana tumačenja vjere, pozivajući ih natrag u Katoličku Crkvu. Njegovo je propovijedanje bilo jasno, obzirno, istinito i puno ljubavi. Njegovo je geslo bilo: „Tko propovijeda s ljubavlju, propovijeda djelotvorno.“

Biskup de Sales bio je vrlo praktičan čovjek, osobito kada je bila riječ o njegovoj teologiji. Vjerovao je da svetost nije pridržana samo onima u samostanu ili u klauzuri. Vjerovao je da je svatko, u svakom životnom staležu i u svakom zanimanju, pozvan na život svetosti. To se uvjerenje najjasnije vidi u njegovoj najpoznatijoj objavljenoj knjizi Uvod u pobožni život. Ta je knjiga sastavljena od pisama koja je tijekom godina slao onima koje je duhovno vodio, a započinje jasnim i praktičnim savjetima o važnosti očišćenja od grijeha i od navezanosti na grešne navike. Zatim poučava kako rasti u krepostima, osobito u poniznosti; kako prolaziti kroz napasti; te kako nadvladati tjeskobu i žalost. Donosi i vježbe za obnovu pobožnoga života, koji nije ništa drugo doli ljubiti Boga i ugađati mu svojim životom. Ta je knjiga, zajedno s drugim njegovim spisima, mnoge pridobila za vjeru. Godine 1610. pomogao je jednoj od osoba koje je duhovno vodio, budućoj svetoj Ivani Franje de Chantal, utemeljiti ženski Red Pohođenja Svete Marije. Njegova nadahnuta pisma upućena njoj postala su izvor duhovne izgradnje za žene njezina novoosnovanog reda.

Nakon što je odbio napredovanja unutar Crkve, biskup de Sales radije je izabrao posvetiti svoje vrijeme i snagu spasenju duša u svojoj mjesnoj biskupiji. Kaže se da je biskup de Sales vratio čak 40.000 katolika koji su postali kalvinisti. Nakon devet godina svećeništva i dvadeset godina biskupske službe, biskup de Sales doživio je moždani udar i ubrzo nakon toga umro. Vjeruje se da su među posljednjim riječima koje je napisao bile: „Poniznost, poniznost, poniznost“, njegov samrtni poticaj povjerenom mu stadu.

Dok častimo ovoga svetog biskupa, pokušaj zamisliti kako bi bilo da je on bio tvoj pastir. Ozbiljno bi shvatio tvoj poziv na svetost. Poticat će te da pobijediš grijeh tako da potpuno ispovjediš svoje grijehe u sakramentu, a zatim da rasteš u kreposti, osobito u poniznosti. Pomogao bi ti da upoznaš i vjeruješ svaku istinu koju je Bog objavio po svojoj Katoličkoj Crkvi te da svakodnevnom molitvom i razmatranjem tražiš svaki mogući praktični način kako postati svetac. Redovito bi te podsjećao da svetost nije pridržana samo redovniku. I ti si, u okolnostima vlastitoga životnog staleža, pozvan. Odgovori kao član njegova stada i odlučno prihvati put koji ti je Bog pripravio, nastojeći ljubiti ga i proslaviti ga svojim životom.