Sveti Filip Howard

Sveti Filip Howard, grof od Arundela, bio je engleski plemić koji se nakon života na dvoru Elizabete I. pomirio s Katoličkom Crkvom i zbog svoje vjere podnio dugogodišnje zatočeništvo. Posljednjih više od deset godina života proveo je u Londonskom Toweru. Premda je bio osuđen na smrt, nije pogubljen: umro je kao zatvorenik 19. listopada 1595. Crkva ga štuje kao mučenika, jednoga od Četrdesetorice mučenika Engleske i Walesa koje je papa Pavao VI. proglasio svetima 1970. godine.

Rođen je 28. lipnja 1557. u kući Arundel u londonskom Strandu. Bio je sin Thomasa Howarda, vojvode od Norfolka, i Mary FitzAlan. Po objema je obiteljskim granama pripadao visokom engleskom plemstvu. Kršten je u palači Whitehall, gdje ga je krstio nadbiskup Yorka Nicholas Heath. Među kumovima je bio španjolski kralj Filip II., muž engleske kraljice Marije, po kojemu je dječak dobio ime. Majka mu je umrla ubrzo nakon njegova rođenja, u kolovozu iste godine.

Filipovo je djetinjstvo obilježila pripadnost obitelji upletenoj u velike političke i vjerske sukobe toga vremena. Njegov je otac izgubio kraljičinu naklonost zbog planova povezanih sa škotskom kraljicom Marijom Stuart, a zatim je optužen za sudjelovanje u Ridolfijevoj uroti. Pogubljen je 1572., kada Filip još nije navršio petnaest godina. Obitelj je izgubila vojvodski naslov i velik dio posjeda. Skrb za Filipa i njegovu mlađu polubraću te obrazovanje djece preuzeo je stric Henry Howard.

Još se kao mladić oženio Anne Dacre. Brak je pripadao obiteljskim savezima engleskoga plemstva: Anne je bila kći žene kojom se Filipov otac oženio u svojemu trećem braku. Za vrijeme njegova školovanja za nju se brinuo Filipov djed po majci, Henry FitzAlan, grof od Arundela. Filip je studirao na St John's Collegeu u Cambridgeu i diplomirao 1574., sa sedamnaest godina.

Oko osamnaeste godine počeo je dolaziti na dvor Elizabete I. Unatoč sudbini svojega oca, našao je mjesto među mladim plemićima u kraljičinoj blizini. U tom je razdoblju živio lakomisleno i zanemarivao ženu. Dvorski mu je život pružao društveni ugled i brojne privlačnosti, dok je njegov brak ostajao u sjeni. Nakon smrti djeda Henryja FitzAlana 1580. naslijedio je posjede obitelji po majci i naslov grofa od Arundela. U nasljedstvo je ušao i dvorac Arundel u Sussexu, koji je postao trajno povezan s obitelji Howard.

Prekretnica je nastupila 1581., kada je slušao raspravu anglikanskih teologa sa zatočenim katoličkim svećenicima Edmundom Campionom i Ralphom Sherwinom. Njihova obrana vjere pred prijetnjom smrti duboko ga se dojmila. Vratio se u Arundel i počeo razmišljati o pomirenju s Katoličkom Crkvom. Bio je kršten kao katolik, ali odgojen u protestantskoj sredini. Sada je, slušajući ljude koji su za katoličku vjeru bili spremni podnijeti smrt, morao odvagnuti posljedice vlastite odluke.

Katolička vjera nije bila posve iščezla iz njegova obiteljskog kruga. Djed po majci ostao joj je privržen, a i među drugim je rođacima bilo katolika. Njegova se žena Anne 1583. potajno vratila u Katoličku Crkvu. Filipovo pomirenje s Crkvom posredovao je isusovački svećenik William Weston. Nakon toga se postupno povukao iz dvorskoga života i nastojao popraviti odnos prema ženi i obitelji. Promjena vjerske pripadnosti imala je tako posljedice i za njegov brak i za način na koji je raspolagao svojim položajem.

Godine 1585. pokušao je otići iz Engleske kako bi u inozemstvu mogao slobodno živjeti kao katolik. Isplovio je iz Littlehamptona, ali je plan bio izdan. Uhićen je na moru i odveden u Tower. Njegov je odlazak bio protumačen kao prijestup, a uz njega su vezane i optužbe o povezanosti s katoličkim urotama. Sljedeće je godine pred Zvjezdanim vijećem kažnjen globom od deset tisuća funti i osuđen na zatočenje po kraljičinoj volji.

Tijekom zatočeništva ponuđena mu je sloboda ako bude nosio državni mač pred kraljicom pri njezinu odlasku na bogoslužje. Odbio je. Poslije pohoda španjolske Armade protiv Engleske optužen je da je molio za njezinu pobjedu. Uslijedilo je novo suđenje i smrtna presuda. Optužba koja je povezivala njegovu katoličku molitvu sa španjolskim vojnim uspjehom postala je dijelom postupka u kojemu su vjerska pripadnost i politička sumnjičenja bili isprepleteni. Presuda, međutim, nije izvršena. Filip je ostao u zatvoru, izložen neizvjesnosti hoće li biti odveden na pogubljenje.

U Toweru je razvio postojan molitveni život. Svakoga je dana više sati posvećivao molitvi i razmatranju. Bio je poznat po strpljivosti u patnji i uljudnosti prema čuvarima koji prema njemu nisu bili blagi. Na zidu ćelije ostavio je latinski natpis kojim je povezao trpljenje za Krista na ovome svijetu s nadom u slavu s Kristom u budućem životu. Ta je misao sačuvala osobito snažan trag njegove vjere jer ju je napisao na samom mjestu svojega zatočeništva.

U zatvoru mu je društvo pravio pas, kojega je zavolio i koji mu je bio utjeha tijekom zatočeništva. S drugim je zatvorenicima razmjenjivao ohrabrenja; među njima je bio i svećenik Robert Southwell. Dok je Southwell bio isusovac, Filip je ostao laik i oženjen čovjek. U zatvoru su se njihovi različiti životni putovi povezali u vjernosti Kristu.

Filip je umro u Toweru 19. listopada 1595., u dobi od trideset osam godina. Ondje je proveo više od deset godina, od uhićenja 1585. do smrti. Njegovi su posmrtni ostatci najprije počivali u kapeli svetoga Petra u Toweru. Udovica Anne omogućila je njihov prijenos 1624.; nakon boravka u West Horsleyju položeni su u kapelu FitzAlan u Arundelu. Tako je njegova žena imala važnu ulogu i u očuvanju spomena na njega nakon smrti.

Blaženim je proglašen 1929., a svetim 25. listopada 1970. u Rimu. Njegovi su posmrtni ostatci 1971. preneseni u Arundelsku katedralu. U svetištu ga kip prikazuje sa psom, krunicom i pismom kojim je kraljici objasnio razloge odlaska iz Engleske. Uz grob je prenesena i misao iz njegove zatvorske ćelije o trpljenju za Krista i budućoj slavi. Biskupija Arundela i Brightona štuje ga kao zaštitnika i slavi 19. listopada. Njegov spomendan povezuje mjesto nekadašnjega obiteljskog doma s uspomenom na vjeru očuvanu tijekom dugih godina zatočeništva.