Sveti Filip Benizi

Sveti Filip Benizi (Filippo Benizzi de Damiani), talijanski svećenik, redovnik servit, peti general Reda Marijinih slugu, rođen je 15. kolovoza 1233. u Oltrarnu (Firenca), u plemenitoj firentinskoj obitelji, kao sin Giacoma Benizija i Albaverde Frescobaldi. Već u mladosti obavljao je mnoge pokorničke vježbe, postio, pohađao crkve u Firenci i Fiesoleu, mnogo molio i pomagao siromasima. Izuzetno darovit mladić, studirao je filozofiju i medicinu u Parizu i Padovi, gdje je 1253. i doktorirao. Godinu dana bavio se u Firenci liječničkim pozivom. Stupio je 1254. u Red Marijinih slugu u samostanu Monte Senario u Vagli (provincija Firenca), a 1258. zaređen je u Sieni za svećenika. U redu je obavljao mnoge važne službe (bio je učitelj novaka u Sieni i poglavar nekih samostana), a 5. lipnja 1267. izabran je za generala servita. Kao general učinio je mnogo za obnovu, napredak i širenje reda, usavršio servitska pravila, a pritom je sačuvao poniznost, jednu od glavnih značajki njegove duhovnosti. Toliko je volio Mariju da su ljudi govorili: „Ona je Filipovo srce.“ O svetom Filipu je zapisano: „U srcu nije imao ništa drugo osim muke Isusa Krista i velikih boli Djevice Marije.“ Kad se na konklavama 1269. u Viterbu počelo spominjati njegovo ime kao mogućeg nasljednika pape Klementa IV, sakrio se u jednu špilji na planini Monte Amiata.

Sudjelovao je 1274. na crkvenom saboru u Lyonu, borio se protiv ukidanja i omalovažavanja prosjačkih redova, radio 1279. na pomirenju gvelfa i gibelina, kao mirotvorac 1283. u Forlìju (Emilia-Romagna) obratio svetog Pellegrina Laziosija, poslao prve servitske misionare na Istok. Pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljenja. Prema predaji, jednom je na ulici susreo gubavca, dao mu svoj ogrtač i u tom trenutku guba je nestala. Preminuo je na današnji dan, 23. kolovoza 1285, u servitskom samostanu u Todiju (provincija Perugia, Umbrija). Baš se tada oglasilo zvono Marijinog pozdravljenja, a Filippo Benizi držao je u svojim rukama raspelo, koje je često nazivao svojom knjigom, odakle je neprestano učio. Papa Inocent X. proglasio ga je 8. listopada 1645. blaženim, a papa Klement X. 12. travnja 1671. svetim, kao prvog servita. Njegove relikvije počivaju u crkvi svetog Filipa u Todiju. Zaštitnik je mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta.