Sveti Fabije iz Cezareje Mauretanske
- Slavi se
- 31. srpnja
Sveti Fabije bio je kršćanski mučenik iz Cezareje Mauretanske, grada na području današnjega Cherchella u Alžiru. Crkva ga spominje 31. srpnja. Malo je pouzdano poznato o njegovu životu prije mučeništva. U Rimskom martirologiju ostao je zabilježen njegov odlučan čin: na skupu pokrajine odbio je nositi stijeg upravitelja. Zbog toga je zatvoren, ali je ustrajao u ispovijedanju Krista i bio osuđen na smrt.
Kasnija Muka svetoga Fabija podrobnije pripovijeda o tom danu. U njoj je Fabije vojnik kojemu je pripalo nositi upraviteljev stijeg u svečanoj povorci. Dok su se sudionici okupljali, glasnik je pozivao službenike da zauzmu svoja mjesta. Kad je upravitelj izišao, Fabije se odmaknuo od povorke. Na zapovijed da ponese stijeg s poganskim likovima javno je odgovorio odbijanjem. Tako se njegov sukob s upraviteljem odigrao pred okupljenima, u trenutku kad se od svakoga očekivalo da izvrši povjerenu dužnost.
Upravitelj ga nije odmah dao pogubiti. Naredio je da ga odvedu u tamnicu, očekujući da će se predomisliti. Nakon nekoliko dana Fabije je ponovno izveden pred njega. Više je puta upitan hoće li popustiti, ali je ostao pri svojoj odluci i ispovijedao Krista. Upravitelj mu je zaprijetio teškim kaznama, a ponudio mu je i oprost ako odustane od onoga što je rekao. Fabije nije povukao svoje riječi. Uslijedila je smrtna presuda: pogubljen je odrubljivanjem glave.
Mučenička predaja prati Fabija i nakon smrti. Upravitelj je zapovjedio da tijelo ostane pod stražom i bez ukopa. Nakon tri dana glavu i tijelo dali su odvojeno baciti u more, daleko od obale, kako kršćani ne bi mogli pokopati mučenika. Prema toj predaji, glava se čudesno ponovno sjedinila s tijelom, a more ga je donijelo do obale kod Cartenne. Ondje je Fabije pokopan.
U završnici Muke kršćani iz Cezareje traže da im se vrati Fabijevo tijelo. Pripovijest završava pozivom objema zajednicama da zajedno časte mučenika: Cezareja je grad njegova stradanja, a Cartenna mjesto njegova ukopa prema predaji. U središtu Fabijeva spomena ostaje vjernost Kristu koju nije napustio ni pred smrtnom presudom.
